Dokument o politici dodjele koncesija u Bosni i Hercegovini |
Temeljem članka 17. stavak 1. Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02 i 56/04), Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 79. sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 18. svibnja 2006., i na 61. sjednici Doma naroda, održanoj 27. srpnja 2006., usvojila je DOKUMENT O POLITICI DODJELE KONCESIJA U BOSNI I HERCEGOVINI Uvod Koncesija u osnovi znači davanje prava na korištenje određenih prirodnih resursa ili javnih dobara koje tijela vlasti ustupaju domaćoj ili stranoj osobi (prema zakonima u Bosni i Hercegovini pravnoj osobi) pod određenim uvjetima i na određeni rok.
Koncesije kao oblik ulaganja nastale su još u doba Staroga Rima, a davanje koncesija postaje značajnije i sve prisutnije nastankom i razvojem suvremenog kapitalističkog sustava privređivanja. Tehnički i financijski najzahtijevniji projekti, ostvareni koncesivnim davanjima, bili su tunel ispod kanala La Manch, Sueski kanal, Panamski kanal, mreža autocesta u Španjolskoj i sl. Suvremeni procesi globalizacije i internacionalizacije državnih gospodarstava, te stvaranje pretpostavki za jačanje tokova regionalnog povezivanja i ekonomskog integriranja u Europsku uniju, aktualizira potrebu krupnih kapitalnih infrastukturnih investiranja, posebice u području prometa, energetike, veza, vodnog gospodarstva i sl. Nesumnjivo je da realiziranje toga zahtijeva veoma opsežna investicijska sredstva, kojima ne raspolaže većina zemalja, posebice onih manje razvijenih i u procesu pretvorbe. Stoga su ove zemlje nedvojbeno upućene na potrebu angažiranja stranog kapitala za realiziranje spomenutih ciljeva i interesa. Davanje koncesija jedan je od posebno pogodnih oblika angažiranja privatnog stranog i domaćeg kapitala u svrhu finaciranja investicija u području korištenja prirodnih resursa ili izgradnje infrastrukturnih objekata i drugih javnih dobara u općoj uporabi. S tim ciljem doneseni su zakoni o koncesijama u Bosni i Hercegovini, na entitetskim i na državnoj razini. Zakoni su u potpunosti međusobno sukladni, a njima se utvrđuju uvjeti pod kojima se domaćim i stranim pravnim osobama mogu dodjeljivati koncesije za osiguranje infrastrukture i usluga, financiranje, projektiranje, izgradnju, održavanje i upravljanje radom te infrastrukture i s njom povezanih objekata i uređaja, kao i korištenje prirodnih resursa. Zakoni kojima je uređeno područje koncesija u Bosni i Hercegovini su: * Zakon o koncesijama BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02), * Zakon o koncesijama Federacije BiH (“Službene novine FBiH”, broj 40/02), * Zakon o koncesijama RS (“Službeni glasnik RS”, broj 25/02) i * kantonalni zakoni o koncesijama. Kako se davanje koncesija u pojedinim gospodarskim područjima i javnim djelatnostima razlikuje uslijed niza specifičnosti vezanih uz to područje, nameće se potreba, osim u navedenim zakonima, za obradbom dodjele koncesija i u zakonima za pojedina područja (vode, šume, ceste, željeznički promet, poštanski i telekomunikacijski promet, energetika, rudarstvo. . . . ) te javnih djelatnosti koje mogu biti predmetom koncesija. U tom smislu potrebno je ubrzati postupak donošenja zakona na državnoj razini kojima se reguliraju određena područja, a u postojećim entitetskim zakonima, gdje to nije obrađeno, izvršiti dopune u smislu reguliranja pitanja koncesija za to područje. Zakon o koncesijama BiH obvezao je Komisiju za koncesije na pripremu Dokumenta o politici dodjele koncesija i njegovu dostavu na usvajanje Vijeću ministara BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH, vodeći računa o podjeli nadležnosti u tome području. Ovaj Dokument i entitetski dokumenti o politici dodjele koncesija potpuno su međusobno sukladni, kao i zakoni iz toga područja, i cilj im je doprinijeti stvaranju što povoljnije klime za privlačenje i učinkovitije investiranje privatnog, stranog i domaćeg kapitala u određene gospodarske kapacitete ili u razvoj pojedinih uslužnih djelatnosti. I. Opća opredjeljenja i predmet koncesivnih davanja Usvajanjem Zakona o koncesijama BiH, Zakona o koncesijama FBiH i Zakona o koncesijama RS, izraženo je jasno opredjeljenje za unapređivanje razvoja infrastrukture, pružanja usluga i eksploatiranja prirodnih resursa financiranjem kroz dodjelu koncesija. U nedostatku vlastitih izvora financiranja, a polazeći od temeljnih opredjeljenja za promjenom vlasništva i razvojem na tržišnim osnovama, Bosna i Hercegovina želi dati poticaj privatizacijskim procesima i izravnim stranim ulaganjima uvođenjem dodjele koncesija u onim sektorima koji ne mogu biti predmetom privatizacije. Ovo tim prije kada se imaju u vidu financiranja ambicioznih razvojnih programa i investiranja u krupne infrastrukturne kapacitete i druge javne objekte, posebice one koji čine osnovu uspješnijeg uključivanja Bosne i Hercegovine u aktualne regionalne i euroekonomske integracijske procese. Bosna i Hercegovina je uključena u međunarodne i regionalne plansko-razvojne projekte u sektorima transportne, cestovne i komunikacijske infrastrukture, energetike i turizma, što predstavlja dodatni poticaj za dodjelu koncesija u tim područjima. U Bosni i Hercegovini skoncentrirana su ekonomski značajna prirodna dobra, izgrađena je i planirana izgradnja niza infrastrukturnih i energetskih objekata, izvršena je vlasnička pretvorba velikog broja gospodarskih subjekata koji koriste prirodna dobra i daju značajan doprinos njezinom razvoju. Na temelju dosadašnje iskorištenosti tih potencijala i realnih mogućnosti njihova razvoja, javlja se potreba za njihovim daljnjim istraživanjem, izgradnjom, eksploatiranjem i korištenjem sukladno suvremenim dostignućima znanosti, tehnike i tehnologije te njihovim racionalnim upravljanjem prema međunarodnim standardima. Sukladno usvojenim zakonima, predmetom koncesija u Bosni i Hercegovini može biti izgradnja i/ili dogradnja i korištenje ili samo korištenje: * autocesta, magistralnih cesta, cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata, željezničkih pruga, plovnih kanala, luka i zračnih luka; * korištenje vodotoka i drugih voda; * izgradnja energetskih objekata; * izgradnja i korištenje ili korištenje hidroakumulacija; * istraživanje i/ili korištenje energetskih i drugih mineralnih sirovina; * istraživanje i/ili korištenje sirove nafte i zemnog plina; * korištenje građevinskog zemljišta; * korištenje šuma i šumskog zemljišta; * lov i ribolov; * izgradnja, korištenje i upravljanje cjevovodnim transportom nafte i plina i skladištenje u cjevovodima i terminalima; * usluge u sektoru prometa; * igre na sreću; * putnički i teretni željeznički promet; * javni linijski prijevoz osoba; * korištenje ljekovitih termalnih i mineralnih voda; * istraživanje i/ili korištenje nekovinsknih mineralnih sirovina, uključujući sve sekundarne mineralne sirovine utvrđene posebnim zakonom; * hidromelioracijski sustavi i sustavi za vađenje materijala iz vodotoka i vodnih površina; * korištenje poljoprivrednog zemljišta; * hoteli i ostali turistički objekti; * prostori i objekti gospodarskog i graditeljskog naslijeđa; * druga dobra, sukladno članku 1. stavak 2. Zakona o koncesijama BiH. II. Investicijska klima i pravno-institucijski okvir Radi privlačenja stranog ili agažiranja domaćeg kapitala, moraju se stvarati povoljni uvjeti za poslovanje, odnosno povoljno investicijsko ozračje za strane i domaće investitore. Unapređenje investicijske klime podrazumijeva sve one mjere koje poduzima i provodi izvršna i zakonodavna vlast na stabiliziranju ukupnog političkog i ekonomskog stanja u zemlji. Svaka ozbiljnija studija koja se bavi mogućnostima ulaganja, uzima u obzir i prosudbu investicijskog klime. Kriteriji za tu procjenu svode se na političke i ekonomske rizike i podrazumijevaju: * političku, pravnu i socijalnu sigurnost; * stabilne uvjete privređivanja, odnosno prilike u kojima se gospodarska kretanja mogu predvidjeti s velikim stupnjem izvjesnosti; * pozitivne stavove vlasti i građana prema stranim i domaćim privatnim investicijama; * povoljan vanjskotrgovinski, carinski i devizni tretman ulaganja, kao i povrat uloženih sredstava i dobiti; * eventualna prethodna ulaganja u infrastrukturu (energetika, voda, veze); * postojanje pouzdane i obučene radne snage; * kunkurentan pristup sirovinama i drugim domaćim izvorima; * razumijevanje za interese privatnih ulagača u pogledu rentabilnosti i profita. Najvažniji uvjeti koji čine bit investicijske klime su politička i ekonomska stabilnost zemlje i njezinog okruženja, ali i kompatibilnost pravnog i ekonomskog sustava sa zemljama tržišnog gospodarstva i članicama Europske unije. Strani, a i domaći investitori neće realizirati niti jedan ozbiljniji projekt bez ove ocjene. ^injenicom je da se investicijska klima u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu stalno unapređuje i stvaraju se povoljniji poslovni uvjeti za strana i domaća ulaganja. Prema ocjeni uglednih međunarodnih institucija koje se bave ovim problemom, Bosna i Hercegovina svrstava se u red zemalja koje su u odnosu na prethodno razdoblje unaprijedile poslovnu klimu. Tako, prema ocjeni Europske banke za obnovu i razvitak (EBRD) danoj u Izvješću projekta o procjeni koncesija1 (kolovoza 2005. godine), postojeći Zakon o koncesijama BiH, u smislu usuglašenosti s postojećim međunarodnim standardima2 za ovo područje, ocijenjen je kao “srednje usuglašen”. Prema istom Izvješću, pozitivno su ocijenjene obveze donošenja dokumenta o politici, jednako tretiranje privatnog sektora i mogućnost dodjele koncesija domaćim i stranim pravnim osobama pod jednakim uvjetima. Tako se u Bosni i Hercegovini snažnim reformama, usvajanjem i donošenjem strateških dokumenata, zakona i propisa značajno unapređuje poslovno okruženje i stvaraju bolji uvjeti za strana i domaća ulaganja. Ali, postoje još brojna pitanja koja treba riješiti kako bi se poslovna klima još više unaprijedila. To se prije svega odnosi na preuzimanje međunarodnih standarda i razvijene prakse investiranja u koncesivne projekte sudjelovanjem privatnog sektora (PSP - Private Sector Participation) i javno-privatnog partnerstva (PPP - Public Private Partnership), kao i EU preporuka i smjernica u području koncesivnih ulaganja. Ustav BiH, ustavi RS i FBiH, kao i Statut Brčko Distrikta BiH, jamče zaštitu privatnog kapitala i vlasništva, tržišnog gospodarstva, kao i zaštitu izravnih stranih ulaganja u pogledu oduzimanja ili ograničavanja, slobodu obavljanja gospodarskih i drugih djelatnosti, zaštitu od bilo kakve diskriminacije te ostala prava i slobode. Zakonom o politici izravnih stranih ulaganja u BiH regulirane su osnove politike i načela sudjelovanja stranih ulagača u bh. gospodarstvo, a na temelju ovoga Zakona doneseni su usuglašeni zakoni o stranim ulaganjima u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, koji svi zajedno promoviraju otvorenu, slobodnu i tržišno vođenu ekonomsku politiku, štite strana ulaganja od bilo kakvih oblika diskriminacije, omogućuju određene carinske povlastice, štite pravo stranog ulagača na slobodan transfer dobiti u inozemstvo, omogućuju stranim ulagačima ista vlasnička prava nad nekretninama koje posjeduju domaće osobe, kao i druge oblike sloboda i prava glede ulaganja. Uz naprijed navedeno, donošenjem Zakona o koncesijama BiH, kao i entitetskih zakona o koncesijama, zaokružen je pravni i institucionalni okvir za strana i domaća koncesivna ulaganja. III. Prirodni i društveni resursi - osnova koncesivnih ulaganja Prirodni resursi u Bosni i Hercegovini čine dobru osnovu za koncesivna ulaganja, što može biti jedan od vrlo značajnih oslonaca u usmjeravanjima budućeg gospodarskog razvoja. Za tranzicijske zemlje s nerazvijenim gospodarstvom i infrastrukturom, kakva je Bosna i Hercegovina, značajna strana ulaganja su nužnim preduvjetom gospodarskog napretka. Na temelju dosadašnjih istraživanja, prikupljenih podataka i aktualnih prosudbi, vidljivo je da se u Bosni i Hercegovini raspolaže značajnim prirodnim i društvenim resursima: * pričuve ugljena procjenjuju se na 3,9 milijardi tona, što je 93% od ukupnog energetskog potencijala Bosne i Hercegovine, a dio pričuva još uvijek nije potpuno istražen. Postoje ocjene koje ukazuju na mogućnost pronalaženja značajnih pričuva kamenog ugljena; * kovne mineralne sirovine su raznovrsne, a prosuđuje se da pričuve ruda željeza iznose 718 milijuna tona, boksita 86 milijuna tona, olova i cinka 60 milijuna tona; * nekovinski minerali: kamena sol i profilit s procijenjenim pričuvama od oko 14,5 milijuna tona; * voda je vrlo izdašan prirodni resurs, a koristi se kao: hidropotencijal brzih planinskih i vrlo izdašnih nizijskih riječnih tokova (prosuđuje se na 4.300 MW električne energije, a iskorišteno je oko 50%), izvorska, veoma čista, kvalitetna i pitka voda, pogodna za tržišno pakiranje, termalne i mineralne vode na više lokaliteta, s preko 220 različitih izvorišta, pogodne za toplička liječenja, koje još uvijek nisu dovoljno istražene; * nalazišta nafte nisu dovoljno istražena, a nafta je pronađena u tragovima na više lokaliteta; * šume se prostiru na površinama od 2,7 milijuna hektara, što čini oko 52% ukupne površine Bosne i Hercegovine; * vjetar kao prirodni resurs za proizvodnju električne energije, naročito u planinskim područjima; * poljoprivredno zemljište u Bosni i Hercegovini iznosi 1,5 milijuna hektara i pogodno je za uzgoj žitarica i krmnog bilja, a posebno je pogodno što nije zagađeno pesticidima te je zanimljivo za proizvodnju zdrave hrane; * turistički potencijali Bosne i Hercegovine su veoma raznovrsni. Bosna i Hercegovina posjeduje iznimne prirodne ljepote, pogodne klimatske uvjete i bogato kulturno- povijesno naslijeđe. U našoj zemlji su olimpijske planine s razvijenom infrastrukturom za zimske sportove, očuvane i još nedovoljno korištene planiske predjele za ekstremne sportove, lov i ribolov, splavarenja i rafting na divljim vodama, prirodno očuvane i nezagađene planinske rijeke i jezera, morske plaže, toplička lječilišta, te značajni kulturno-povijesni i vjerski objekti; * infrastrukturne i transportne veze u Bosni i Hercegovini nisu dovoljno razvijene te pružaju mogućnost intenzivnog razvitka, što je neminovna potreba, naročito radi zemljopisnog položaja na važnim transportno-prometnim trasama Jugoistočne Europe. Bosna i Hercegovina raspolaže s približno 22.600 km cestovne mreže (3.788 km magistralnih cesta, 995 km tzv. europskih cesta i tek 20-tak kilometara autocesta), 1.031 km željezničkih pruga i 330 km plovnog puta rijekom Savom. Bosna i Hercegovina nema morskih luka, ali ima dvije riječne luke na Savi. Resursima se svakako mora upravljati i raspolagati na racionalan i učinkovit način, uz primjenu suvremenih tehnoloških dostignuća i znanja, kako bi se ostvarili što povoljniji ekonomski rezultati. Ljudski resursi i društvena infrastruktura (obrazovanje, zdravstvo, ustanove za zbrinjavanje ili pomoć određenim kategorijama stanovništva i sl. ), također su osnova koncesivih ulaganja koja mogu doprinijeti bržem razvoju društva. Koncesivnim ulaganjima mogu se dati sljedeći prioriteti, a u svrhu što boljeg i učinkovitijeg razvitka: 1. korištenje voda, kao obnovljivog prirodnog bogatstva, za izgradnju hidroenergetskih objekata te u komercijalne, turističke, zdravstvene i druge svrhe; 2. korištenje mineralnih sirovina: željeza, boksita, ugljena, soli i raznih minerala za potrebe građevinarstva. Ovdje već postoje izgrađeni značajni kapaciteti za ekstrakciju i preradbu, i na tomu treba intenzivirati razvoj zemlje; 3. korištenje poljoprivrednog zemljišta te razvoj poljoprivrede treba biti jednim od prioriteta razvitka. Time bi se istodobno stvorila osnova za razvoj različitih mogućnosti u prerađivačkoj industriji, zapošljavanju i sl.; 4. korištenje turističkih potencijala za razvoj različitih i bogatih turističkih i sportsko-rekreacijskih sadržaja; 5. korištenje postojećih objekata te izgradnja novih u području transportne i prometne infrastrukture. IV. Razvojni projekti Bosne i Hercegovine u službi eurointegracijskih procesa i mogućnosti koncesivnih ulaganja Pred Bosnom i Hercegovinom su u idućem srednjoročnom razdoblju veliki izazovi u pogledu javnih investicija. Davanje koncesija kao oblik ulaganja privatnog kapitala sigurno će naći svoje mjesto u tome. Bosna i Hercegovina nalazi se na putu euroatlanskih integracija koje, između ostaloga, nameću ispunjavanje međunarodnih obveza proisteklih iz međunarodnih sporazuma, konvencija, direktiva EC, regionalne i bilateralne suradnje sa susjednim državama, te usuglašavanje i prilagodbu razvojno-planskih ciljeva potrebama i opredjeljenjima Europske unije i šire međunarodne zajednice. Bosna i Hercegovina preuzela je obveze i odgovornost za realiziranje dugoročnih razvojno-planskih projekata koji će biti sukladni općim opredjeljenjima međunarodne zajednice i regije kojoj pripada. Europska unija definirala je politiku razvoja Transeuropske mreže za prijevoz, energetiku i promet (TEN)1, te je kasnijim odlukama (1692/96/EC i 1346/2001/EC) zacrtala ciljeve i prioritete u integriranju nacionalnih transportnih mreža u jedinstvenu Transeuropsku mrežu. Helsinškom deklaracijom iz 1997. godine Bosna i Hercegovina uključena je u Paneuropsku transportnu mrežu proširenjem transportnog Koridora V granom C, koja iz luke Ploče kroz Bosnu i Hercegovinu vodi do Budimpešte i spaja se s Paneuropskim koridorom V. Sporazumom iz Kyota definirana su temeljna načela zaštite okoliša i utvrđena politika budućeg razvoja koja će uvažavati definirana načela i općeprihvaćene standarde. Ti standardi poštivati će se i prilikom budućih investiranja i u prilagodbi već izgrađene infrastrukture tim standardima. Europska unija kroz CARDS programe (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation-EC 2666/2000), Pakt stabilnosti (Stability Pact) i regionalne inicijative (CEI, Jadransko-jonska, SEECP) želi pružiti potporu zemljama Jugoistočne Europe i omogućiti pristup međunarodnim financijskim fondovima kako bi svoje razvojne programe realizirali sukladno zacrtanim ciljevima i EU direktivama. Bosna i Hercegovina aktivno sudjeluje u ovome procesu i očekuje financijsku potporu i pristup razvojnim financijskim fondovima kroz grantove i povoljne kreditne aranžmane. Međutim, opseg planiranih investicija, prema do sada izrađenim studijama, sigurno će zahtijevati i angažiranje privatnog kapitala davanjem koncesija. Bosna i Hercegovina je i u bilateralnim odnosima sa susjednim državama pokrenula veliki broj zajedničkih aktivnosti u sektorima vodnog gospodarstva, zaštite riječnih sljevova i energetike. Sve to ukazuje na velike potrebe za angažiranjem privatnog kapitala u ove investicije davanjem koncesija. Naročito izražene potrebe su u sektorima cestovnog i željezničkog prometa, energetici, cijevnom transportu, riječnom prijevozu, sektorima telekomunikacija, turizma, zaštite okoliša i sl. Bosna i Hercegovina ima važan položaj u transportno-komunikacijskom sustavu južne i srednje Europe. Kroz regiju Jugoistočne Europe prolazi šest od deset paneuropskih koridora. Prema Regionalnoj balkanskoj infrastrukturnoj studiji - REBIS (EC-CARDS Program, 2003. godine) Bosna i Hercegovina se granom Koridora Vc i rutama 2a prema sjeverozapadu (Zenica-Banja Luka, Gradiška), 2b prema jugoistoku (Sarajevo-Foča-Podgorica) i 3 prema istoku (Sarajevo-Višegrad-Užice), uključuje u paneuropske koridore V, VIII i X, a rijekom Savom u paneuropski Koridor VII, koji ide rijekom Dunav. Za izgradnju te infrastrukture, koja podrazumijeva cestovnu mrežu, željezničku mrežu, plovidbu Savom, luke te prateće objekte i suprastrukturu po prihvaćenim EU standardima, Bosni i Hercegovini bit će potrebna značajna financijska sredstva. Sa stajališta koncesija i privatnih investicija, financiranja takvih projekata veoma su zahtijevna jer je dugo razdoblje povrata sredstava uz rizike u predviđanjima prometnih tokova. Stoga je uz BOT (Build-Operate-Transfer) model za ovakva finansiranja pogodan i model tzv. javno-privatnog partnerstva (PPP2 Public Private Partneship). Osnovne značajke sadašnjeg stanja transportno-komunikacijskog sustava su: * u željezničkom prometu: Bosna i Hercegovina raspolaže s ukupno 1.031 km željezničkih pruga. Ovaj je prometni sustav pretrpio velike ratne štete u razdoblju od 1992. do 1995. u vrijednosti od više stotina milijuna dolara. Danas je ovaj sustav tehnički i organizacijski nedovoljno obnovljen. Osnovni smjerovi koji bi bosanskohercegovačke željeznice uveli u paneuropsku željezničku mrežu svakako je paneuropski Koridor Vc (Šamac-Doboj-Sarajevo-^apljina-Ploče); Paralela 10 (Transverzalna željeznička linija Zvornik-Tuzla-Doboj- Banja Luka-Novi Grad-Republika Hrvatska); Smjer sjever-jug (Dobrljin-Novi Grad-Bihać-Martin Brod- Knin, Republika Hrvatska) i željeznička pruga Banovići- Tuzla-Brčko; * u cestovnom prometu: Bosna i Hercegovina raspolaže s oko 22.600 km razvrstanih cesta, ali tek sa svega 20-tak kilometara suvremenih autocesta, što neodgodivo nalaže ubrzani rad na definiranju smjerova, programiranju razvoja i pronalaženju potencijalnih partnera (koncesionara) za financiranje i izgradnju ove mreže. U tom smislu prioritetna je izgradnja Koridora Vc na trasi: Jadransko more-Sarajevo-Republika Hrvatska- Mađarska, kao i ruta 2a: Zenica-Banja Luka-Gradiška, 2b: Sarajevo-Foča-Podgorica i 3: Sarajevo-Višegrad-Užice; * u avionskom prijevozu: Bosna i Hercegovina raspolaže osposobljenim i aktivnim zračnim lukama u Sarajevu (s godišnjim prometom od oko 300.000 putnika), u Tuzli (s oko 15.000), u Mostaru (s oko 15.000) i u Banjoj Luci (s oko 40.000). Međutim, stanje u pogledu prijevoznih kapaciteta nije ni blizu zadovoljavajućeg. Interes u Bosni i Hercegovini za korištenje avionskog prijevoza je očit, pa se u idućem razdoblju očekuje stalno povećanje opsega prijevoza, razine i kvalitete prijevoznih usluga te stupnja sigurnosti. Prema predviđanjima, obrađenim u studiji Transport Master Plan u BiH (JICA 2001. h. ), broj putnika u 2020. godini u Bosni i Hercegovini mogao bi biti oko 1.250.000, od čega bi zračna luka u Banjoj Luci imala oko 250.000, u Mostaru 150.000, u Tuzli 150.000 i u Sarajevu oko 700.000. Dugoročno gledano, za očekivati su značajna investiranja u ove kapacitete kako bi se udovoljilo potrebama u idućem razdoblju, a što stvara prostor za privatna ulaganja putem koncesija. Strategija razvoja sustava za upravljanje zračnim prometom u Bosni i Hercegovini usvojena je koncem 2005. godine; * u riječnom i pomorskom prometu: trenutačno se odvija preko luke Ploče u Republici Hrvatskoj, te rijekom Savom čitavom dužinom kroz Bosnu i Hercegovinu. Ovaj promet koristi se skoro isključivo za prijevoz u baznosirovinskom, rudarskom, energetskom i kemijskom kompleksu. Rijeka Sava dobila je status međunarodnog značaja, a kao plovni put izravno je povezana s paneuropskim Koridorom VII - rijeka Dunav. Na Savi se nalaze i dvije značajne riječne luke (Brčko i Šamac) s već izgrađenim pretovarnim kapacitetima. Sporazum o Savi i Dunavska konvencija otvaraju velike mogućnosti za investiranje u infrastrukturu ovog plovnog puta; * u poštanskom i telekomunikacijskom prometu: danas se u Bosni i Hercegovini pruža zadovoljavajući opseg usluga. Osim klasičnog poštanskog prometa i telekomunikacija, u uporabi su brza pošta, mobilna telefonija, satelitska sredstva veza i internet. Ipak, očekuje se značajan posao programiranja i uvezivanja tih sustava unutar Bosne i Hercegovine, koji su još uvijek isparcelizirani. Dinamika obnove i razvoja ovog prometa davanjem koncesija i nadmetanjem omogućit će dosezanje europskih i svjetskih standarda. Elektronski mediji zahtijevaju moderniziranje prijenosne mreže RTV signala, digitaliziranje sustava i unapređenje infrastrukture, što će otvoriti dosta prostora i koncesivim ulaganjima u ovom području. U energetskom sektoru, sukladno EU direktivama koje se odnose na taj sektor i Ugovorom o Energetskoj povelji, kojeg su potpisale zemlje Jugoistočne Europe s EU, Bosna i Hercegovina pristupila je izradbi energetske strategije, koja obuhvaća planiranje razvoja toga sektora do 2030. godine. Bosna i Hercegovina obvezala se na praćenje europskih i svjetskih kretanja u energetici i time se uključila u sustav europske ponudbe i tražnje. To će zahtijevati dugoročne procese, reforme, dereguliranje i liberaliziranje energetike u Bosni i Hercegovini koji su započeli u elektroenergetskom sektoru a bit će nastavljeni i u ostalim energetskim sektorima. Osnovna značajka energetskog sektora je nedovoljno istraživanje pričuva i potencijala po strukturi (fosilna goriva - ugljen, nafta i prirodni plin, obnovljivi izvori - hidroenergija, geotermalna energija, energija vjetra, sunčana energija, energija biomase i dr. ) i nedovoljna razvijenost kapaciteta u pogledu proizvodnje, prijenosa, distribucije, transporta, skladištenja i provoza kroz Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina koristi hidropotencijal s približno 2.100 MW, a potencijalni kapaciteti iznose približno 4.300 MW, što znači da je iskorišteno manje od 50% hidropotencijala. Bosna i Hercegovina nema razvijenu mrežu cijevnog prijevoza. Izgrađen je plinovod kojim se transportira plin od Zvornika do Sarajeva i Zenice. Regionalno tržište prirodnog plina, čiju studiju financira Svjetska banka, otvorit će Bosni i Hercegovini mogućnosti za uključenje u Zapadnobalkanski koridor (Western Balkan Corridor) prijenosa plina od Grčke prema Sloveniji i Austriji, što bi značajno doprinijelo ukupnom stabiliziranju energetskog sektora. Kako se planira i izgradnja regionalnog plinovoda od sjevera prema jugu, može se zaključiti da će izgradnja ove mreže zahtijevati značajna investiranja, što otvara mogućnosti i za koncesije u tom području. V. Društveno-ekonomski ciljevi koncesivnih ulaganja Funkcioniranje bosanskohercegovačkog gospodarstva u posljednjim godinama karakterizira stanje opće stagnacije, uz nepovoljne trendove u kretanju najznačajnijih ekonomskih pokazatelja, kao npr: * nepovoljan - nizak društveni brutoproizvod; * visoka stopa nezaposlenosti; * nizak stupanj korištenja proizvodnih kapaciteta; * deficit u vanjskoj trgovini i sl. Prevladavanje ovakvog stanja, uz stvaranje pretpostavki za učinkovitije uključenje bh. gospodarstva u aktualne procese svjetske globalizacije i uspješno integriranje zemlje u Europsku uniju, moguće je ostvariti jedino značajnim investiranjem u podizanje novih i rekonstruiranje postojećih proizvodnih i infrastrukturnih kapaciteta, te na temelju toga, jačanja kunkurencijske sposobnosti državnog gospodarstva na svjetskom tržištu. Međutim, vlastita akumulacija i drugi domaći izvori financiranja u smjeru ostvarenja povoljnijih tokova u funkcioniranju i razvoju bh. gospodarstva nisu dostatni, te je nužno stvoriti pretpostavke za što uspješnije privlačenje i investiranje stranog kapitala u domaće gospodarstvo. Budući da davanje koncesija predstavlja jedan od posebno pogodnih oblika investiranja stranog kapitala u domaće gospodarstvo, očekuje se da će se koncesivnim davanjima u Bosni i Hercegovini osigurati: 1. povećanje društvenog brutoproizvoda - koncesivna ulaganja, u pravilu, podrazumijevaju krupnije investicijske zahvate, na temelju kojih dolazi do značajnijeg porasta društvenog brutoproizvoda; 2. povećanje razine zaposlenosti - što se ostvaruje novim investicijama, a čije realiziranje podrazumijeva zapošljavanje nove radne snage; 3. povećanje racionalnosti u korištenju obnovljivih, a posebice neobnovljivih prirodnih resursa - u dosadašnjoj praksi nisu rijetki slučajevi nedovoljno učinkovitog i nekontroliranog korištenja prirodnih resursa, a u službi općedruštvenog razvoja i napretka zemlje; 4. transfer suvremenih tehnologija i znanja - koncesivna se ulaganja realiziraju, u načelu, uz primjenu najsuvremenijih tehničko-tehnoloških dostignuća, čime se ostvaruje uspješan transfer tehnologija i znanja; 5. povećanje izvoza i pristup novim tržištima - posebice kada se koncesivna ulaganja ostvaruju u gospodarskim djelatnostima čiji se proizvodi mogu uspješno realizirati na vanjskim tržištima, kao i kada se stvaraju uvjeti za bolju povezanost domaćih gospodarskih subjekata sa zemljama iz okruženja; 6. supstituciju i/ili smanjenje uvoza - što je posebice slučaj kada se koncesija realizira u proizvodnji dobara koja su nedostajuća na domaćem tržištu; 7. stabiliziranje javnog sektora - što se očituje u povećanju fiskalnih i parafiskalnih prihoda, a što je logična posljedica, tj. rezultat svakog koncesivnog investiranja; 8. uvođenje i jačanje kunkurencije - s novim investicijama, posebice onim u proizvodne kapacitete, javljaju se novi subjekti ponudbe, što doprinosi jačanju kunkurencije na domaćem tržištu; 9. povećanje kvalitete i asortimana proizvoda i usluga - uvođenjem suvremenih tehnologija, uz modernizaciju proizvodnih kapaciteta, te jačanjem kunkurencije na tržištu, koncesivna ulaganja značajno doprinose povećanju kvalitete i proširenju asortimana proizvoda i usluga; 10. povećanje kreditnog rejtinga zemlje kod međunarodnih razvojnih i investicijsko- finansijskih institucija - osim što doprinose stabiliziranju javnog sektora (proračuna) povećanjem fiskalnih i drugih prihoda, te time što podrazumijevaju i izravno investiranje stranog kapitala u domaće gospodarstvo, koncesivna ulaganja neizravno doprinose podizanju kreditno-financijskog ugleda zemlje; 11. zapošljavanje domaćih proizvodnih kapaciteta - i to po osnovi angažiranja pojedinih proizvodno-uslužnih subjekata i po osnovi kupnje sirovina i drugih dobara na domaćem tržištu; 12. povećanje operativne učinkovitosti uloge menadžmenta u gospodarenju - što je posebice bitno u suvremenim uvjetima gospodarenja na svjetskom tržištu, pri čemu uloga menadžmenta postaje sve značajnija; 13. uvođenje međunarodnih standarda u poslovanju po modelima razvijenih zemalja - što se može uzeti za jedan od nezaobilaznih preduvjeta za uspješan prodor na međunarodno tržište. Osim spomenutih, po osnovi koncesivnih davanja moguće je ostvariti i niz drugih ciljeva i interesa ekonomskog razvoja zemlje i njezinog općeg društvenog napretka. VI. Opća načela politike dodjele koncesija Odluke o vrsti, predmetu i opsegu koncesija koje su u nadležnosti Bosne i Hercegovine donosi Vijeće ministara BiH a potvrđuje ih Parlamentarna skupšina BiH. Odluke o vrsti, predmetu i opsegu koncesija koje su u nadležnosti entiteta donose entitetske vlade. Komisija za koncesije BiH svoje nadležnosti primjenjuje u svojstvu Komisije za dodjelu koncesija BiH ili u svojstvu Zajedničke komisije za koncesije. U slučaju zajedničke nadležnosti Bosne i Hercegovine i/ili Federacije BiH i/ili Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH za dodjelu koncesija, nadležna tijela usuglašavaju uvjete i oblik dodjele koncesija. Sva sporna pitanja koja nastanu u svezi s dodjelom koncesija između Bosne i Hercegovne i/ili Federacije BiH i/ili Republike Srpske i /ili Brčko Distrikta BiH rješava Zajednička komisija za koncesije. Iz tih razloga ovaj Dokument u nekim svojim dijelovima dotiče se politike koncesija, sektora i dobara, neovisno o nadležnostima za njihovu dodjelu. Prilikom dodjele koncesija u Bosni i Hercegovini, primjenjivat će se sljedeća opća načela: 1. transparentnost i nediskriminiranje sudionika postupka, sukladno Zakonu o koncesijama BiH, a što će se postići: * dostupnošću pravila i informacija vezanih uz postupak dodjele koncesija svim zainteresiranim sudionicima; dodjeljivanjem koncesija pod jednakim uvjetima domaćim i stranim pravnim osobama; * raspisivanjem javnog oglasa, odnosno tendera koji obvezno sadrži: opis projekta, definiranje ekonomskih i pravnih uvjeta i zahtjeva projekta, načela, metode i zračunavanja naknade, iznos naknade za koncesiju i pristojbe za sudjelovanje na tenderu, popis sredstava i imovine koja se daje na raspolaganje koncesionaru, kriterije za ocjenu ponuda za dodjelu koncesije, rok za dostavu ponuda, nacrt ugovora o koncesiji, porezne olakšice vezane uz projekt (ukoliko postoje), popis potrebnih dozvola, odobrenja ili drugih ovlasti, kao i druge podatke koje zatraži Komisija za koncesije; 2. optimalno korištenje prirodnih resursa, dobara u općoj uporabi i infrastrukturnih objekata uz primjenu najviših međunarodnih standarda za upravljanje tim resursima, s tim da se: * davanjem koncesije ostvare najpovoljniji finansijski i ekonomski učinci za Bosnu i Hercegovinu, * zadovolje parametri održivog razvoja i * ostvari izravna ili neizravna ekonomska korist za Bosnu i Hercegovinu; 3. pravno uokvirenje postojećih korisnika koncesivnih dobara - pravne osobe definirane Zakonom o koncesijama BiH koje u svojoj djelatnosti koriste prirodna bogatstva, dobra u općoj uporabi ili obavljaju djelatnost od općeg interesa, sukladno Zakonu o koncesijama BiH; 4. dodjela po BOT modelu koncesija za infrastrukturna i druga značajna područja, što podrazumijeva izgradnju, rekonstrukciju i financiranje kompletnog objekta, uređaja ili postrojenja, njegovo korištenje i predaju Bosni i Hercegovini nakon isteka ugovorenog roka. Osim BOT modela u financiranju projekata koji zahtijevaju dugo razdoblje za povrat sredstava i velike rizike u predviđanjima, mogu se koristiti i kombinirana financiranja, tzv. javno-privatno partnerstvo (PPP - Public Private Partnership), koje podrazumijeva zajedničko ulaganje i zajednički rizik javnog sektora i privatnog kapitala; 5. svaki koncesivni projekt koji se odobrava mora imati sačinjenu studiju ekonomske opravdanosti. Studiju ekonomske opravdanosti priprema koncedent, a kod samoinicijativnih ponuda to se može zahtijevati od koncesionara. Studija podrazumijeva projekt o stupnju tehničko-tehnološke, pravne i ekonomske opravdanosti koncesije, ispitivanje prirodnih uvjeta, urbanističko-tehničke mogućnosti i ograničenja, dozvole, odobrenja, suglasnosti, utjecaj djelatnosti na život i zdravlje ljudi, te prosudbu rizika koncesivnog projekta. Studija treba pokazati da je koncesivni projekt samoodrživ, da Bosni i Hercegovini donosi dobit, da se uklapa u ciljeve utvrđene ovim Dokumentom, te kako utiče na pružanje usluga korisnicima i na naknade koje se naplaćuju od njih; 6. davanje prioriteta dodjeli koncesija u onim područjima koja će: * doprinijeti zadovoljenju javnih potreba u određenom području ili sredini, * povećati i stimulirati izvoz i smanjiti vanjskotrgovinski deficit, * angažirati domaće resurse i radnu snagu, * poticati razvoj nerazvijenih i siromašnih područja, doprinositi ujednačenijem regionalnom razvoju Bosne i Hercegovine i ujednačenijem korištenju prirodnih dobara, * aktivirati prerađivačke kapacitete koristeći prirodne resurse kojih u Bosni i Hercegovini ima dovoljno, unapređivati kunkurenciju na domaćem tržištu, * unapređivati kvalitetu usluga koje se pružaju stanovništvu; 7. davanje potpore koncesivnim projektima, a koja se ogleda u: * političkoj i administrativnoj potpori, * potpori kroz carinske i porezne olakšice sukladno zakonima, * potpori u reguliranju imovinskopravnih odnosa, * snošenju zajedničkih nepredviđenih rizika, * drugim oblicima potpore, u ovisnosti o zahtjevima koncesivnog projekta; 8. zaštita od negativnih utjecaja koncesivnih projekata na životnu sredinu, što se osigurava izradom posebne studije koja će u svakom konkretnom slučaju dati odgovor na te utjecaje i mjere za njihovo svođenje u propisane okvire; 9. davanje koncesija bit će u službi jačanja kunkurencije na tržištu uz sprečavanje monopolskog položaja koncesionara u određenim gospodarskim sektorima; 10. koncesivna naknada i način njenog određivanja predmetom su ugovora o koncesiji, a na temelju utvrđenih načela i metoda izračunavanja, sadržanih u javnom pozivu. Ugovorom se utvrđuje visina, način i rokovi plaćanja koncesivne naknade, a kriteriji za određivanje koncesivne naknade su vrsta, kvaliteta, odnosno kategorija, količina, namjena i tržišna cijena dobra od općeg interesa. Za obavljanje određenih djelatnosti, kriteriji se utvrđuju prema tržišnim uvjetima poslovanja, u roku trajanja koncesije, s rizicima i očekivanim profitom. Kada se ocijeni da koncesivna naknada nije od primarnog značaja za neki koncesivni projekt koji je od interesa za Bosnu i Hercegovinu, iznos te naknade može biti i umanjen, odnosno simboličan. Kriteriji za utvrđivanje koncesivne naknade bit će utvrđeni posebnim pravilnikom o utvrđivanju koncesivne naknade; 11. procjena i utvrđivanje javnog interesa obuhvaća ekonomsku, političku, sociološku i opću opravdanost davanja koncesije i vezana je uz pojam javnog dobra. Procjenu postojanja javnog interesa obavlja koncedent, a posebice u slučajevima samoinicijativne ponude za dobivanje koncesije; 12. zaštita dobara koja nisu predmetom koncesije i arheoloških predmeta koje koncesionar pronađe tijekom izvođenja radova na koncesivnom području definirat će se odredbama ugovora, a na temelju pozitivnih zakonskih propisa i valjanih odluka Vijeća ministara BiH i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika; 13. ugovor o koncesiji, nakon zakonom provedene procedure i uz suglasnost Komisije, potpisuje resorni ministar. Ugovor se ne može zaključiti na razdoblje duže od 30 godina, a ukoliko postoje iznimne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koja je potrebano duže vrijeme, ugovorni se rok može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina. Ugovor se može i obnoviti na rok koji ne može biti duži od polovice prvotno ugovorenog. Sadržaj ugovora o koncesiji definiran je Zakonom o koncesijama BiH i obvezno obuhvaća: * sadržaj i opseg koncesije, * prava i obveze ugovornih strana, uključujući i obvezu pružanja sigurne usluge korisnicima po najnižim cijenama, s obzirom na oklnosti, * radnje potrebite za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktivnosti sukladnih ugovoru o koncesiji, * uvjete za investiranje, * olakšice i korištenje zemljišta, * sredstva i imovinu koju na raspolaganje daje Vijeće ministara BiH, entitetske vlade ili Vlada Brčko Distrikta BiH, * uvjete za obnavljanje ugovora, * sankcije i naknade za neispunjenje obveza ugovornih strana, * raskid ugovora i postupak u slučaju raskida ugovora prije datuma prestanka utvrđenog ugovorom, * način rješavanja sporova, uključujući i međunarodnu arbitražu, ako se strane o tome dogovore, * mjere koje omogućuju financiranje projekta, * određivanje i usklađivanje tarifa ili cijena, * iznos koncesivne naknade, * opis događaja koji se smatraju višom silom, * ostale elemente bitne za predmet ugovora; 14. način i rok primopredaje objekata nakon isteka ugovora definiraju se ugovorom, uz obveze koncesionara da te objekte, uređaje i postrojenja preda u stanju u kojem je moguća njihova nesmetana uporaba i funkcioniranje; 15. nadzor, provjeru i praćenje cjelokupnog rada koncesionara tijekom trajanja koncesivnog ugovora provodit će Komisija za koncesije; 16. Komisija za koncesije BiH uspostavit će registar svih odobrenih koncesivnih ugovora u Bosni i Hercegovini. Registar će se uspostaviti na temelju evidencija entitetskih i kantonalnih komisija za koncesije i Komisije za koncesije BiH, a način vođenja registra propisat će se posebnim pravilnikom o registru koncesivnih ugovora u Bosni i Hercegovini. * * * Za praćenje provedbe Dokumenta o politici dodjele koncesija u BiH te za podnošenje godišnjih izvješća Vijeću ministara BiH, sukladno zakonu, zadužena je Komisija za koncesije BiH. Na temelju članka 17. stavak 1. Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02 i 56/04), ovaj Dokument pripremila je Komisija za koncesije Bosne i Hercegovine a usvojen je na 109. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 21.2.2006. PSBiH broj 361/06 27. srpnja 2006. godine Sarajevo Predsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamentarne skupštine BiH Martin Raguž, v. r. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Goran Milojević, v. r. |