Temeljem članka 17.  stavak 1.  Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02 i 56/04), Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 79. sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 18. svibnja 2006., i na 61.  sjednici Doma naroda, održanoj 27. srpnja 2006., usvojila je

DOKUMENT O POLITICI DODJELE KONCESIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Uvod

Koncesija u osnovi znači davanje prava na korištenje određenih prirodnih resursa ili javnih dobara koje tijela vlasti ustupaju domaćoj ili stranoj osobi (prema zakonima u Bosni i Hercegovini pravnoj osobi) pod određenim uvjetima i na određeni rok.

Koncesije kao oblik ulaganja nastale su još u doba Staroga Rima, a davanje koncesija postaje značajnije i sve prisutnije nastankom i razvojem suvremenog kapitalističkog sustava privređivanja.  Tehnički i financijski najzahtijevniji projekti, ostvareni koncesivnim davanjima, bili su tunel ispod kanala La Manch, Sueski kanal, Panamski kanal, mreža autocesta u Španjolskoj i sl.

Suvremeni procesi globalizacije i internacionalizacije državnih gospodarstava, te stvaranje pretpostavki za jačanje tokova regionalnog povezivanja i ekonomskog integriranja u Europsku uniju, aktualizira potrebu krupnih kapitalnih infrastukturnih investiranja, posebice u području prometa, energetike, veza, vodnog gospodarstva i sl.  Nesumnjivo je da realiziranje toga zahtijeva veoma opsežna investicijska sredstva, kojima ne raspolaže većina zemalja, posebice onih manje razvijenih i u procesu pretvorbe.  Stoga su ove zemlje nedvojbeno upućene na potrebu angažiranja stranog kapitala za realiziranje spomenutih ciljeva i interesa.

Davanje koncesija jedan je od posebno pogodnih oblika angažiranja privatnog stranog i domaćeg kapitala u svrhu finaciranja investicija u području korištenja prirodnih resursa ili izgradnje infrastrukturnih objekata i drugih javnih dobara u općoj uporabi.

S tim ciljem doneseni su zakoni o koncesijama u Bosni i Hercegovini, na entitetskim i na državnoj razini.  Zakoni su u potpunosti međusobno sukladni, a njima se utvrđuju uvjeti pod kojima se domaćim i stranim pravnim osobama mogu dodjeljivati koncesije za osiguranje infrastrukture i usluga, financiranje, projektiranje, izgradnju, održavanje i upravljanje radom te infrastrukture i s njom povezanih objekata i uređaja, kao i korištenje prirodnih resursa.

Kako se davanje koncesija u pojedinim gospodarskim područjima i javnim djelatnostima razlikuje uslijed niza specifičnosti vezanih uz to područje, nameće se potreba, osim u navedenim zakonima, za obradbom dodjele koncesija i u zakonima za pojedina područja (vode, šume, ceste, željeznički promet, poštanski i telekomunikacijski promet, energetika, rudarstvo. . . . ) te javnih djelatnosti koje mogu biti predmetom koncesija.

U tom smislu potrebno je ubrzati postupak donošenja zakona na državnoj razini kojima se reguliraju određena područja, a u postojećim entitetskim zakonima, gdje to nije obrađeno, izvršiti dopune u smislu reguliranja pitanja koncesija za to područje.

Zakon o koncesijama BiH obvezao je Komisiju za koncesije na pripremu Dokumenta o politici dodjele koncesija i njegovu dostavu na usvajanje Vijeću ministara BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH, vodeći računa o podjeli nadležnosti u tome području.

Ovaj Dokument i entitetski dokumenti o politici dodjele koncesija potpuno su međusobno sukladni, kao i zakoni iz toga područja, i cilj im je doprinijeti stvaranju što povoljnije klime za privlačenje i učinkovitije investiranje privatnog, stranog i domaćeg kapitala u određene gospodarske kapacitete ili u razvoj pojedinih uslužnih djelatnosti.

I. Opća opredjeljenja i predmet koncesivnih davanja

Usvajanjem Zakona o koncesijama BiH, Zakona o koncesijama FBiH i Zakona o koncesijama RS, izraženo je jasno opredjeljenje za unapređivanje razvoja infrastrukture, pružanja usluga i eksploatiranja prirodnih resursa financiranjem kroz dodjelu koncesija.

U nedostatku vlastitih izvora financiranja, a polazeći od temeljnih opredjeljenja za promjenom vlasništva i razvojem na tržišnim osnovama, Bosna i Hercegovina želi dati poticaj privatizacijskim procesima i izravnim stranim ulaganjima uvođenjem dodjele koncesija u onim sektorima koji ne mogu biti predmetom privatizacije.  Ovo tim prije kada se imaju u vidu financiranja ambicioznih razvojnih programa i investiranja u krupne infrastrukturne kapacitete i druge javne objekte, posebice one koji čine osnovu uspješnijeg uključivanja Bosne i Hercegovine u aktualne regionalne i euroekonomske integracijske procese.

Bosna i Hercegovina je uključena u međunarodne i regionalne plansko-razvojne projekte u sektorima transportne, cestovne i komunikacijske infrastrukture, energetike i turizma, što predstavlja dodatni poticaj za dodjelu koncesija u tim područjima.

U Bosni i Hercegovini skoncentrirana su ekonomski značajna prirodna dobra, izgrađena je i planirana izgradnja niza infrastrukturnih i energetskih objekata, izvršena je vlasnička pretvorba velikog broja gospodarskih subjekata koji koriste prirodna dobra i daju značajan doprinos njezinom razvoju.

Na temelju dosadašnje iskorištenosti tih potencijala i realnih mogućnosti njihova razvoja, javlja se potreba za njihovim daljnjim istraživanjem, izgradnjom, eksploatiranjem i korištenjem sukladno suvremenim dostignućima znanosti, tehnike i tehnologije te njihovim racionalnim upravljanjem prema međunarodnim standardima.

Sukladno usvojenim zakonima, predmetom koncesija u Bosni i Hercegovini može biti izgradnja i/ili dogradnja i korištenje ili samo korištenje:

II. Investicijska klima i pravno-institucijski okvir

Radi privlačenja stranog ili agažiranja domaćeg kapitala, moraju se stvarati povoljni uvjeti za poslovanje, odnosno povoljno investicijsko ozračje za strane i domaće investitore.

Unapređenje investicijske klime podrazumijeva sve one mjere koje poduzima i provodi izvršna i zakonodavna vlast na stabiliziranju ukupnog političkog i ekonomskog stanja u zemlji.

Svaka ozbiljnija studija koja se bavi mogućnostima ulaganja, uzima u obzir i prosudbu investicijskog klime.  Kriteriji za tu procjenu svode se na političke i ekonomske rizike i podrazumijevaju:

Najvažniji uvjeti koji čine bit investicijske klime su politička i ekonomska stabilnost zemlje i njezinog okruženja, ali i kompatibilnost pravnog i ekonomskog sustava sa zemljama tržišnog gospodarstva i članicama Europske unije.  Strani, a i domaći investitori neće realizirati niti jedan ozbiljniji projekt bez ove ocjene.  ^injenicom je da se investicijska klima u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu stalno unapređuje i stvaraju se povoljniji poslovni uvjeti za strana i domaća ulaganja.

Prema ocjeni uglednih međunarodnih institucija koje se bave ovim problemom, Bosna i Hercegovina svrstava se u red zemalja koje su u odnosu na prethodno razdoblje unaprijedile poslovnu klimu.  Tako, prema ocjeni Europske banke za obnovu i razvitak (EBRD) danoj u Izvješću projekta o procjeni koncesija1 (kolovoza 2005.  godine), postojeći Zakon o koncesijama BiH, u smislu usuglašenosti s postojećim međunarodnim standardima2 za ovo područje, ocijenjen je kao “srednje usuglašen”.  Prema istom Izvješću, pozitivno su ocijenjene obveze donošenja dokumenta o politici, jednako tretiranje privatnog sektora i mogućnost dodjele koncesija domaćim i stranim pravnim osobama pod jednakim uvjetima.

Tako se u Bosni i Hercegovini snažnim reformama, usvajanjem i donošenjem strateških dokumenata, zakona i propisa značajno unapređuje poslovno okruženje i stvaraju bolji uvjeti za strana i domaća ulaganja.  Ali, postoje još brojna pitanja koja treba riješiti kako bi se poslovna klima još više unaprijedila.  To se prije svega odnosi na preuzimanje međunarodnih standarda i razvijene prakse investiranja u koncesivne projekte sudjelovanjem privatnog sektora (PSP - Private Sector Participation) i javno-privatnog partnerstva (PPP - Public Private Partnership), kao i EU preporuka i smjernica u području koncesivnih ulaganja.

Ustav BiH, ustavi RS i FBiH, kao i Statut Brčko Distrikta BiH, jamče zaštitu privatnog kapitala i vlasništva, tržišnog gospodarstva, kao i zaštitu izravnih stranih ulaganja u pogledu oduzimanja ili ograničavanja, slobodu obavljanja gospodarskih i drugih djelatnosti, zaštitu od bilo kakve diskriminacije te ostala prava i slobode.

Zakonom o politici izravnih stranih ulaganja u BiH regulirane su osnove politike i načela sudjelovanja stranih ulagača u bh.  gospodarstvo, a na temelju ovoga Zakona doneseni su usuglašeni zakoni o stranim ulaganjima u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, koji svi zajedno promoviraju otvorenu, slobodnu i tržišno vođenu ekonomsku politiku, štite strana ulaganja od bilo kakvih oblika diskriminacije, omogućuju određene carinske povlastice, štite pravo stranog ulagača na slobodan transfer dobiti u inozemstvo, omogućuju stranim ulagačima ista vlasnička prava nad nekretninama koje posjeduju domaće osobe, kao i druge oblike sloboda i prava glede ulaganja.

Uz naprijed navedeno, donošenjem Zakona o koncesijama BiH, kao i entitetskih zakona o koncesijama, zaokružen je pravni i institucionalni okvir za strana i domaća koncesivna ulaganja.

III. Prirodni i društveni resursi - osnova koncesivnih ulaganja

Prirodni resursi u Bosni i Hercegovini čine dobru osnovu za koncesivna ulaganja, što može biti jedan od vrlo značajnih oslonaca u usmjeravanjima budućeg gospodarskog razvoja.

Za tranzicijske zemlje s nerazvijenim gospodarstvom i infrastrukturom, kakva je Bosna i Hercegovina, značajna strana ulaganja su nužnim preduvjetom gospodarskog napretka.

Na temelju dosadašnjih istraživanja, prikupljenih podataka i aktualnih prosudbi, vidljivo je da se u Bosni i Hercegovini raspolaže značajnim prirodnim i društvenim resursima:

Resursima se svakako mora upravljati i raspolagati na racionalan i učinkovit način, uz primjenu suvremenih tehnoloških dostignuća i znanja, kako bi se ostvarili što povoljniji ekonomski rezultati.

Ljudski resursi i društvena infrastruktura (obrazovanje, zdravstvo, ustanove za zbrinjavanje ili pomoć određenim kategorijama stanovništva i sl. ), također su osnova koncesivih ulaganja koja mogu doprinijeti bržem razvoju društva.

Koncesivnim ulaganjima mogu se dati sljedeći prioriteti, a u svrhu što boljeg i učinkovitijeg razvitka:

IV. Razvojni projekti Bosne i Hercegovine u službi eurointegracijskih procesa i mogućnosti koncesivnih ulaganja

Pred Bosnom i Hercegovinom su u idućem srednjoročnom razdoblju veliki izazovi u pogledu javnih investicija.  Davanje koncesija kao oblik ulaganja privatnog kapitala sigurno će naći svoje mjesto u tome.

Bosna i Hercegovina nalazi se na putu euroatlanskih integracija koje, između ostaloga, nameću ispunjavanje međunarodnih obveza proisteklih iz međunarodnih sporazuma, konvencija, direktiva EC, regionalne i bilateralne suradnje sa susjednim državama, te usuglašavanje i prilagodbu razvojno-planskih ciljeva potrebama i opredjeljenjima Europske unije i šire međunarodne zajednice.

Bosna i Hercegovina preuzela je obveze i odgovornost za realiziranje dugoročnih razvojno-planskih projekata koji će biti sukladni općim opredjeljenjima međunarodne zajednice i regije kojoj pripada.

Europska unija definirala je politiku razvoja Transeuropske mreže za prijevoz, energetiku i promet (TEN)1, te je kasnijim odlukama (1692/96/EC i 1346/2001/EC) zacrtala ciljeve i prioritete u integriranju nacionalnih transportnih mreža u jedinstvenu Transeuropsku mrežu.  Helsinškom deklaracijom iz 1997.  godine Bosna i Hercegovina uključena je u Paneuropsku transportnu mrežu proširenjem transportnog Koridora V granom C, koja iz luke Ploče kroz Bosnu i Hercegovinu vodi do Budimpešte i spaja se s Paneuropskim koridorom V.

Sporazumom iz Kyota definirana su temeljna načela zaštite okoliša i utvrđena politika budućeg razvoja koja će uvažavati definirana načela i općeprihvaćene standarde.  Ti standardi poštivati će se i prilikom budućih investiranja i u prilagodbi već izgrađene infrastrukture tim standardima.

Europska unija kroz CARDS programe (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation-EC 2666/2000), Pakt stabilnosti (Stability Pact) i regionalne inicijative (CEI, Jadransko-jonska, SEECP) želi pružiti potporu zemljama Jugoistočne Europe i omogućiti pristup međunarodnim financijskim fondovima kako bi svoje razvojne programe realizirali sukladno zacrtanim ciljevima i EU direktivama.  Bosna i Hercegovina aktivno sudjeluje u ovome procesu i očekuje financijsku potporu i pristup razvojnim financijskim fondovima kroz grantove i povoljne kreditne aranžmane.  Međutim, opseg planiranih investicija, prema do sada izrađenim studijama, sigurno će zahtijevati i angažiranje privatnog kapitala davanjem koncesija.

Bosna i Hercegovina je i u bilateralnim odnosima sa susjednim državama pokrenula veliki broj zajedničkih aktivnosti u sektorima vodnog gospodarstva, zaštite riječnih sljevova i energetike.  Sve to ukazuje na velike potrebe za angažiranjem privatnog kapitala u ove investicije davanjem koncesija.  Naročito izražene potrebe su u sektorima cestovnog i željezničkog prometa, energetici, cijevnom transportu, riječnom prijevozu, sektorima telekomunikacija, turizma, zaštite okoliša i sl.  Bosna i Hercegovina ima važan položaj u transportno-komunikacijskom sustavu južne i srednje Europe.  Kroz regiju Jugoistočne Europe prolazi šest od deset paneuropskih koridora.  Prema Regionalnoj balkanskoj infrastrukturnoj studiji - REBIS (EC-CARDS Program, 2003.  godine) Bosna i Hercegovina se granom Koridora Vc i rutama 2a prema sjeverozapadu (Zenica-Banja Luka, Gradiška), 2b prema jugoistoku (Sarajevo-Foča-Podgorica) i 3 prema istoku (Sarajevo-Višegrad-Užice), uključuje u paneuropske koridore V, VIII i X, a rijekom Savom u paneuropski Koridor VII, koji ide rijekom Dunav.

Za izgradnju te infrastrukture, koja podrazumijeva cestovnu mrežu, željezničku mrežu, plovidbu Savom, luke te prateće objekte i suprastrukturu po prihvaćenim EU standardima, Bosni i Hercegovini bit će potrebna značajna financijska sredstva.  Sa stajališta koncesija i privatnih investicija, financiranja takvih projekata veoma su zahtijevna jer je dugo razdoblje povrata sredstava uz rizike u predviđanjima prometnih tokova.  Stoga je uz BOT (Build-Operate-Transfer) model za ovakva finansiranja pogodan i model tzv.  javno-privatnog partnerstva (PPP2 Public Private Partneship).

Osnovne značajke sadašnjeg stanja transportno-komunikacijskog sustava su:

    * u željezničkom prometu: Bosna i Hercegovina raspolaže s ukupno 1.031 km željezničkih pruga.  Ovaj je prometni sustav pretrpio velike ratne štete u razdoblju od 1992.  do 1995.  u vrijednosti od više stotina milijuna dolara.  Danas je ovaj sustav tehnički i organizacijski nedovoljno obnovljen.  Osnovni smjerovi koji bi bosanskohercegovačke željeznice uveli u paneuropsku željezničku mrežu svakako je paneuropski Koridor Vc (Šamac-Doboj-Sarajevo-^apljina-Ploče); Paralela 10 (Transverzalna željeznička linija Zvornik-Tuzla-Doboj- Banja Luka-Novi Grad-Republika Hrvatska); Smjer sjever-jug (Dobrljin-Novi Grad-Bihać-Martin Brod- Knin, Republika Hrvatska) i željeznička pruga Banovići- Tuzla-Brčko;

    * u cestovnom prometu: Bosna i Hercegovina raspolaže s oko 22.600 km razvrstanih cesta, ali tek sa svega 20-tak kilometara suvremenih autocesta, što neodgodivo nalaže ubrzani rad na definiranju smjerova, programiranju razvoja i pronalaženju potencijalnih partnera (koncesionara) za financiranje i izgradnju ove mreže.  U tom smislu prioritetna je izgradnja Koridora Vc na trasi: Jadransko more-Sarajevo-Republika Hrvatska- Mađarska, kao i ruta 2a: Zenica-Banja Luka-Gradiška, 2b: Sarajevo-Foča-Podgorica i 3: Sarajevo-Višegrad-Užice;

    * u avionskom prijevozu: Bosna i Hercegovina raspolaže osposobljenim i aktivnim zračnim lukama u Sarajevu (s godišnjim prometom od oko 300.000 putnika), u Tuzli (s oko 15.000), u Mostaru (s oko 15.000) i u Banjoj Luci (s oko 40.000).  Međutim, stanje u pogledu prijevoznih kapaciteta nije ni blizu zadovoljavajućeg.  Interes u Bosni i Hercegovini za korištenje avionskog prijevoza je očit, pa se u idućem razdoblju očekuje stalno povećanje opsega prijevoza, razine i kvalitete prijevoznih usluga te stupnja sigurnosti.  Prema predviđanjima, obrađenim u studiji Transport Master Plan u BiH (JICA 2001.  h. ), broj putnika u 2020.  godini u Bosni i Hercegovini mogao bi biti oko 1.250.000, od čega bi zračna luka u Banjoj Luci imala oko 250.000, u Mostaru 150.000, u Tuzli 150.000 i u Sarajevu oko 700.000.  Dugoročno gledano, za očekivati su značajna investiranja u ove kapacitete kako bi se udovoljilo potrebama u idućem razdoblju, a što stvara prostor za privatna ulaganja putem koncesija.  Strategija razvoja sustava za upravljanje zračnim prometom u Bosni i Hercegovini usvojena je koncem 2005.  godine;

    * u riječnom i pomorskom prometu: trenutačno se odvija preko luke Ploče u Republici Hrvatskoj, te rijekom Savom čitavom dužinom kroz Bosnu i Hercegovinu.  Ovaj promet koristi se skoro isključivo za prijevoz u baznosirovinskom, rudarskom, energetskom i kemijskom kompleksu.  Rijeka Sava dobila je status međunarodnog značaja, a kao plovni put izravno je povezana s paneuropskim Koridorom VII - rijeka Dunav.  Na Savi se nalaze i dvije značajne riječne luke (Brčko i Šamac) s već izgrađenim pretovarnim kapacitetima.  Sporazum o Savi i Dunavska konvencija otvaraju velike mogućnosti za investiranje u infrastrukturu ovog plovnog puta;

    * u poštanskom i telekomunikacijskom prometu: danas se u Bosni i Hercegovini pruža zadovoljavajući opseg usluga.  Osim klasičnog poštanskog prometa i telekomunikacija, u uporabi su brza pošta, mobilna telefonija, satelitska sredstva veza i internet.  Ipak, očekuje se značajan posao programiranja i uvezivanja tih sustava unutar Bosne i Hercegovine, koji su još uvijek isparcelizirani.  Dinamika obnove i razvoja ovog prometa davanjem koncesija i nadmetanjem omogućit će dosezanje europskih i svjetskih standarda.

Elektronski mediji zahtijevaju moderniziranje prijenosne mreže RTV signala, digitaliziranje sustava i unapređenje infrastrukture, što će otvoriti dosta prostora i koncesivim ulaganjima u ovom području.

U energetskom sektoru, sukladno EU direktivama koje se odnose na taj sektor i Ugovorom o Energetskoj povelji, kojeg su potpisale zemlje Jugoistočne Europe s EU, Bosna i Hercegovina pristupila je izradbi energetske strategije, koja obuhvaća planiranje razvoja toga sektora do 2030.  godine.

Bosna i Hercegovina obvezala se na praćenje europskih i svjetskih kretanja u energetici i time se uključila u sustav europske ponudbe i tražnje.  To će zahtijevati dugoročne procese, reforme, dereguliranje i liberaliziranje energetike u Bosni i Hercegovini koji su započeli u elektroenergetskom sektoru a bit će nastavljeni i u ostalim energetskim sektorima.

Osnovna značajka energetskog sektora je nedovoljno istraživanje pričuva i potencijala po strukturi (fosilna goriva - ugljen, nafta i prirodni plin, obnovljivi izvori - hidroenergija, geotermalna energija, energija vjetra, sunčana energija, energija biomase i dr. ) i nedovoljna razvijenost kapaciteta u pogledu proizvodnje, prijenosa, distribucije, transporta, skladištenja i provoza kroz Bosnu i Hercegovinu.

Bosna i Hercegovina koristi hidropotencijal s približno 2.100 MW, a potencijalni kapaciteti iznose približno 4.300 MW, što znači da je iskorišteno manje od 50% hidropotencijala.  Bosna i Hercegovina nema razvijenu mrežu cijevnog prijevoza.  Izgrađen je plinovod kojim se transportira plin od Zvornika do Sarajeva i Zenice.

Regionalno tržište prirodnog plina, čiju studiju financira Svjetska banka, otvorit će Bosni i Hercegovini mogućnosti za uključenje u Zapadnobalkanski koridor (Western Balkan Corridor) prijenosa plina od Grčke prema Sloveniji i Austriji, što bi značajno doprinijelo ukupnom stabiliziranju energetskog sektora.

Kako se planira i izgradnja regionalnog plinovoda od sjevera prema jugu, može se zaključiti da će izgradnja ove mreže zahtijevati značajna investiranja, što otvara mogućnosti i za koncesije u tom području.

V. Društveno-ekonomski ciljevi koncesivnih ulaganja

Funkcioniranje bosanskohercegovačkog gospodarstva u posljednjim godinama karakterizira stanje opće stagnacije, uz nepovoljne trendove u kretanju najznačajnijih ekonomskih pokazatelja, kao npr:

Prevladavanje ovakvog stanja, uz stvaranje pretpostavki za učinkovitije uključenje bh.  gospodarstva u aktualne procese svjetske globalizacije i uspješno integriranje zemlje u Europsku uniju, moguće je ostvariti jedino značajnim investiranjem u podizanje novih i rekonstruiranje postojećih proizvodnih i infrastrukturnih kapaciteta, te na temelju toga, jačanja kunkurencijske sposobnosti državnog gospodarstva na svjetskom tržištu.  Međutim, vlastita akumulacija i drugi domaći izvori financiranja u smjeru ostvarenja povoljnijih tokova u funkcioniranju i razvoju bh.  gospodarstva nisu dostatni, te je nužno stvoriti pretpostavke za što uspješnije privlačenje i investiranje stranog kapitala u domaće gospodarstvo.

Budući da davanje koncesija predstavlja jedan od posebno pogodnih oblika investiranja stranog kapitala u domaće gospodarstvo, očekuje se da će se koncesivnim davanjima u Bosni i Hercegovini osigurati:

VI. Opća načela politike dodjele koncesija

Odluke o vrsti, predmetu i opsegu koncesija koje su u nadležnosti Bosne i Hercegovine donosi Vijeće ministara BiH a potvrđuje ih Parlamentarna skupšina BiH.  Odluke o vrsti, predmetu i opsegu koncesija koje su u nadležnosti entiteta donose entitetske vlade.

Komisija za koncesije BiH svoje nadležnosti primjenjuje u svojstvu Komisije za dodjelu koncesija BiH ili u svojstvu Zajedničke komisije za koncesije.  U slučaju zajedničke nadležnosti Bosne i Hercegovine i/ili Federacije BiH i/ili Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH za dodjelu koncesija, nadležna tijela usuglašavaju uvjete i oblik dodjele koncesija.  Sva sporna pitanja koja nastanu u svezi s dodjelom koncesija između Bosne i Hercegovne i/ili Federacije BiH i/ili Republike Srpske i /ili Brčko Distrikta BiH rješava Zajednička komisija za koncesije.

Iz tih razloga ovaj Dokument u nekim svojim dijelovima dotiče se politike koncesija, sektora i dobara, neovisno o nadležnostima za njihovu dodjelu.

    * dostupnošću pravila i informacija vezanih uz postupak dodjele koncesija svim zainteresiranim sudionicima; dodjeljivanjem koncesija pod jednakim uvjetima domaćim i stranim pravnim osobama;

    * raspisivanjem javnog oglasa, odnosno tendera koji obvezno sadrži: opis projekta, definiranje ekonomskih i pravnih uvjeta i zahtjeva projekta, načela, metode i zračunavanja naknade, iznos naknade za koncesiju i pristojbe za sudjelovanje na tenderu, popis sredstava i imovine koja se daje na raspolaganje koncesionaru, kriterije za ocjenu ponuda za dodjelu koncesije, rok za dostavu ponuda, nacrt ugovora o koncesiji, porezne olakšice vezane uz projekt (ukoliko postoje), popis potrebnih dozvola, odobrenja ili drugih ovlasti, kao i druge podatke koje zatraži Komisija za koncesije;

3.    pravno uokvirenje postojećih korisnika koncesivnih dobara - pravne osobe definirane Zakonom o koncesijama BiH koje u svojoj djelatnosti koriste prirodna bogatstva, dobra u općoj uporabi ili obavljaju djelatnost od općeg interesa, sukladno Zakonu o koncesijama BiH;

4.    dodjela po BOT modelu koncesija za infrastrukturna i druga značajna područja, što podrazumijeva izgradnju, rekonstrukciju i financiranje kompletnog objekta, uređaja ili postrojenja, njegovo korištenje i predaju Bosni i Hercegovini nakon isteka ugovorenog roka.  Osim BOT modela u financiranju projekata koji zahtijevaju dugo razdoblje za povrat sredstava i velike rizike u predviđanjima, mogu se koristiti i kombinirana financiranja, tzv.  javno-privatno partnerstvo (PPP - Public Private Partnership), koje podrazumijeva zajedničko ulaganje i zajednički rizik javnog sektora i privatnog kapitala;

5.    svaki koncesivni projekt koji se odobrava mora imati sačinjenu studiju ekonomske opravdanosti.  Studiju ekonomske opravdanosti priprema koncedent, a kod samoinicijativnih ponuda to se može zahtijevati od koncesionara.

    Studija podrazumijeva projekt o stupnju tehničko-tehnološke, pravne i ekonomske opravdanosti koncesije, ispitivanje prirodnih uvjeta, urbanističko-tehničke mogućnosti i ograničenja, dozvole, odobrenja, suglasnosti, utjecaj djelatnosti na život i zdravlje ljudi, te prosudbu rizika koncesivnog projekta.

    Studija treba pokazati da je koncesivni projekt samoodrživ, da Bosni i Hercegovini donosi dobit, da se uklapa u ciljeve utvrđene ovim Dokumentom, te kako utiče na pružanje usluga korisnicima i na naknade koje se naplaćuju od njih;

10.    koncesivna naknada i način njenog određivanja predmetom su ugovora o koncesiji, a na temelju utvrđenih načela i metoda izračunavanja, sadržanih u javnom pozivu.  Ugovorom se utvrđuje visina, način i rokovi plaćanja koncesivne naknade, a kriteriji za određivanje koncesivne naknade su vrsta, kvaliteta, odnosno kategorija, količina, namjena i tržišna cijena dobra od općeg interesa.  Za obavljanje određenih djelatnosti, kriteriji se utvrđuju prema tržišnim uvjetima poslovanja, u roku trajanja koncesije, s rizicima i očekivanim profitom.

    Kada se ocijeni da koncesivna naknada nije od primarnog značaja za neki koncesivni projekt koji je od interesa za Bosnu i Hercegovinu, iznos te naknade može biti i umanjen, odnosno simboličan.

    Kriteriji za utvrđivanje koncesivne naknade bit će utvrđeni posebnim pravilnikom o utvrđivanju koncesivne naknade;

11.    procjena i utvrđivanje javnog interesa obuhvaća ekonomsku, političku, sociološku i opću opravdanost davanja koncesije i vezana je uz pojam javnog dobra.  Procjenu postojanja javnog interesa obavlja koncedent, a posebice u slučajevima samoinicijativne ponude za dobivanje koncesije;

12.    zaštita dobara koja nisu predmetom koncesije i arheoloških predmeta koje koncesionar pronađe tijekom izvođenja radova na koncesivnom području definirat će se odredbama ugovora, a na temelju pozitivnih zakonskih propisa i valjanih odluka Vijeća ministara BiH i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika;

13.    ugovor o koncesiji, nakon zakonom provedene procedure i uz suglasnost Komisije, potpisuje resorni ministar.  Ugovor se ne može zaključiti na razdoblje duže od 30 godina, a ukoliko postoje iznimne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koja je potrebano duže vrijeme, ugovorni se rok može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina.  Ugovor se može i obnoviti na rok koji ne može biti duži od polovice prvotno ugovorenog.  Sadržaj ugovora o koncesiji definiran je Zakonom o koncesijama BiH i obvezno obuhvaća:

14.    način i rok primopredaje objekata nakon isteka ugovora definiraju se ugovorom, uz obveze koncesionara da te objekte, uređaje i postrojenja preda u stanju u kojem je moguća njihova nesmetana uporaba i funkcioniranje;

15.    nadzor, provjeru i praćenje cjelokupnog rada koncesionara tijekom trajanja koncesivnog ugovora provodit će Komisija za koncesije;

16.    Komisija za koncesije BiH uspostavit će registar svih odobrenih koncesivnih ugovora u Bosni i Hercegovini.  Registar će se uspostaviti na temelju evidencija entitetskih i kantonalnih komisija za koncesije i Komisije za koncesije BiH, a način vođenja registra propisat će se posebnim pravilnikom o registru koncesivnih ugovora u Bosni i Hercegovini.

* * *