Na osnovu člana 17.  stav 1.  Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02 i 56/04), Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 79.  sjednici Predstavničkog doma, održanoj 18. maja 2006.  godine, i na 61.  sjednici Doma naroda, održanoj 27.  jula 2006.  godine, usvojila je

Uvod

Koncesija u osnovi znači davanje prava na korištenje određenih prirodnih resursa ili javnih dobara koje organi vlasti ustupaju domaćem ili stranom licu (prema zakonima u Bosni i Hercegovini - pravnom licu) pod određenim uvjetima i na određeni rok.

Koncesije kao oblik ulaganja nastale su još u doba Starog Rima, a davanje koncesija postaje značajnije i sve prisutnije nastankom i razvojem savremenog kapitalističkog sistema privređivanja.  Tehnički i finansijski najzahtjevniji projekti, ostvareni koncesionim davanjima, bili su tunel ispod kanala La Manch, Suecki kanal, Panamski kanal, mreža autoputeva u Španiji i sl.

Savremeni procesi globalizacije i internacionalizacije nacionalnih privreda, te stvaranje pretpostavki za jačanje tokova regionalnog povezivanja i ekonomskog integriranja u Evropsku uniju aktueliziraju potrebu krupnih kapitalnih infrastukturnih investiranja, posebno u oblasti saobraćaja, energetike, komunikacija, vodoprivrede i sl.  Nesumnjivo je da njihova realizacija zahtijeva veoma značajna investiciona sredstva, kojima ne raspolaže većina zemalja, posebno onih manje razvijenih i u procesu tranzicije.  Zato su ove zemlje upućene na potrebu angažiranja stranog kapitala za realizaciju pomenutih ciljeva i interesa.

Davanje koncesija jedan je od posebno pogodnih oblika angažiranja privatnog stranog i domaćeg kapitala s ciljem finansiranja investicija u oblasti korištenja prirodnih resursa ili izgradnje infrastrukturnih objekata i drugih javnih dobara u općoj upotrebi.

S tim ciljem doneseni su zakoni o koncesijama u Bosni i Hercegovini, na entitetskom i državnom nivou.  Zakoni su u potpunosti međusobno usklađeni a njima se utvrđuju uvjeti pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije za osiguravanje infrastrukture i usluga, finansiranje, projektiranje, izgradnja, održavanje i rukovođenje radom te infrastrukture i s njom povezanih objekata i uređaja, kao i korištenje prirodnih resursa.

Kako se koncesionarstvo u pojedinim privrednim oblastima i javnim djelatnostima razlikuje zbog niza spečifičnosti koje su vezane za tu oblast, nameće se potreba da se, osim u navedenim zakonima, dodjela koncesija obradi i u zakonima za pojedine oblasti (vode, šume, putevi, željeznički saobraćaj, poštanski i telekomunikacijski saobraćaj, energetika, rudarstvo. . . . ) i javne djelatnosti, koje mogu biti predmet koncesija.

U tom smislu, potrebno je ubrzati postupak donošenja zakona na državnom nivou, kojima se reguliraju određene oblasti, a u postojećim entitetskim zakonima, u kojima to nije obrađeno, izvršiti dopune u smislu reguliranja pitanja koncesija za tu oblast.

Zakon o koncesijama BiH obavezao je Komisiju za koncesije da pripremi “Dokument o politici dodjele koncesija” i dostavi ga na usvajanje Vijeću ministara BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH, vodeći računa o podjeli nadležnosti u ovoj oblasti.

Ovaj dokument i entitetski dokumenti o politici dodjele koncesija potpuno su međusobno usklađeni kao i zakoni iz te oblasti i cilj im je da doprinesu stvaranju što povoljnijeg ambijenta za privlačenje i efikasnije investiranje privatnog, stranog i domaćeg kapitala u određene privredne kapacitete ili u razvoj pojedinih uslužnih djelatnosti.

I. Opća opredjeljenja i predmet koncesionih davanja

Usvajanjem Zakona o koncesijama BiH, Zakona o koncesijama FBiH i Zakona o koncesijama RS izraženo je jasno opredjeljenje da se razvoj infrastrukture, pružanje usluga i eksploatacija prirodnih resursa unaprijedi finansiranjem kroz dodjelu koncesija.

U nedostatku vlastitih izvora finansiranja, a polazeći od osnovnih opredjeljenja za promjenom vlasništva i razvojem na tržišnim osnovama, Bosna i Hercegovina želi podstaći privatizacijske procese i direktna strana ulaganja uvođenjem dodjele koncesija u onim sektorima koji ne mogu biti predmet privatizacije.  Ovo tim prije kada se imaju u vidu finansiranja ambicioznih razvojnih programa i investiranja u krupne infrastrukturne kapacitete i druge javne objekte, posebno one koji čine osnovu uspješnijeg uključivanja Bosne i Hercegovine u aktuelne regionalne i euroekonomske integracione procese.

Bosna i Hercegovina uključena je u međunarodne i regionalne plansko-razvojne projekte u sektorima transportne, putne i komunikacijske infrastrukture, energetskih i turističkih potencijala, što predstavlja dodatni podsticaj za dodjelu koncesija u ovim oblastima.

U Bosni i Hercegovini su skoncentrirana ekonomski značajna prirodna dobra, izgrađena je i planirana izgradnja niza infrastrukturnih i energetskih objekata, izvršena privatizacija velikog broja privrednih subjekata koji koriste prirodna dobra i daju značajan doprinos njenom razvoju.

Na osnovu dosadašnje iskorištenosti ovih potencijala i realnih mogućnosti njihovog razvoja, javlja se potreba za njihovim daljnjim istraživanjima, izgradnjom, eksploatiranjem i korištenjem u skladu sa savremenim dostignućima nauke, tehnike i tehnologije i njihovim racionalnim upravljanjem prema međunarodnim standardima.

II. Investiciona klima i pravno-institucionalni okvir

Da bi se privukao strani ili agažirao domaći kapital, moraju se stvarati povoljni uvjeti za poslovanje, odnosno povoljna investiciona klima za strane i domaće investitore.

Unapređenje investicione klime podrazumijeva sve one mjere koje preduzima i provodi izvršna i zakonodavna vlast na stabilizaciji ukupnog političkog i ekonomskog stanja u zemlji.

Svaka ozbiljnija studija, koja se bavi mogućnostima ulaganja, uzima u obzir i procjenu investicione klime.  Kriteriji za tu procjenu svode se na političke i ekonomske rizike i podrazumijevaju:

Najvažniji uvjeti koji čine suštinu investicione klime su politička i ekonomska stabilnost zemlje i njenog okruženja, ali i kompatibilnost pravnog i ekonomskog sistema sa zemljama tržišne privrede i članicama Evropske unije.  Strani, a i domaći investitori, neće realizirati nijedan ozbiljniji projekat bez ove ocjene.  činjenica je da se investiciona klima u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu stalno unapređuje i stvaraju se povoljniji poslovni uvjeti za strana i domaća ulaganja.

Prema ocjeni uglednih međunarodnih institucija koje se bave ovim pitanjem, Bosna i Hercegovina svrstava se u red zemalja koje su u odnosu na prethodni period unaprijedile poslovnu klimu.  Tako je, prema ocjeni Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), datoj u Izvještaju projekta o procjeni koncesija1, u augustu 2005., postojeći Zakon o koncesijama BiH, u smislu usaglašenosti s postojećim međunarodnim standardima2 za ovu oblast, ocijenjen kao “srednje usaglašen”.  Prema istom izvještaju, pozitivno su ocijenjene obaveze donošenja dokumenta o politici jednakog tretmana privatnog sektora i mogućnosti dodjele koncesija domaćim i stranim pravnim licima pod jednakim uvjetima.

Tako se u Bosni i Hercegovini korjenitim reformama, usvajanjem i donošenjem strateških dokumenata, zakona i propisa značajno unapređuje poslovno okruženje i stvara sve bolje uvjete za strana i domaća ulaganja, ali postoje još brojna pitanja koja treba riješiti da bi se poslovna klima još više unaprijedila.  To se, prije svega, odnosi na preuzimanje međunarodnih standarda i razvijene prakse investiranja u koncesione projekte kroz učešće privatnog sektora (PSP- Private Sector Participation) i javno-privatnog partnerstva (PPP- Public Private Partnership), kao i preporuka i smjernica EU u oblasti koncesionih ulaganja.

Ustav BiH, ustavi RS i FBiH, kao i Statut Brčko Distrikta BiH garantiraju zaštitu privatnog kapitala i vlasništva, tržišne privrede, kao i zaštitu direktnih stranih ulaganja u pogledu oduzimanja ili ograničavanja, slobodu obavljanja privrednih i drugih djelatnosti, zaštitu od bilo kakve diskriminacije kao i ostala prava i slobode.

Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH regulirane su osnove politike i principi učešća stranih ulagača u bh.  privredi, a na osnovu ovog zakona doneseni su usaglašeni zakoni o stranim ulaganjima u RS i FBiH, koji promoviraju otvorenu, slobodnu i tržišno vođenu ekonomsku politiku, štite strana ulaganja od bilo kojeg vida diskriminacije, omogućavaju određene carinske povlastice, štite pravo stranog ulagača na slobodan transfer dobiti u inozemstvo, omogućava stranim ulagačima ista vlasnička prava na nekretninama koja imaju domaća lica, kao i druge vidove sloboda i prava u investiranjima.

Uz navedeno, donošenjem Zakona o koncesijama BiH, kao i entitetskih zakona o koncesijama, zaokružen je pravni i institucionalni okvir za strana i domaća koncesiona ulaganja.

III. Prirodni i društveni resursi - osnov koncesionih ulaganja

Prirodni resursi u Bosni i Hercegovini čine dobar osnov za koncesiona ulaganja, što može biti jedan od vrlo značajnih oslonaca u usmjeravanjima budućeg privrednog razvoja.

Za zemlje u tranziciji, s nerazvijenom privredom i infrastrukturom, kao što je Bosna i Hercegovina, značajna strana ulaganja neophodan su preduvjet privrednog napretka.

Na osnovu dosadašnjih istraživanja, prikupljenih podataka i aktuelnih procjena, jasno je da se u Bosni i Hercegovini raspolaže značajnim prirodnim i društvenim resursima:

Bosna i Hercegovina raspolaže s oko 22.600 km putne mreže (3.788 km magistralnih puteva, 995 km tzv.  evropskih puteva i tek 20-ak km autoputa), 1.031 km željezničkih pruga i 330 km plovnog puta rijekom Savom.

Resursima se svakako mora upravljati i raspolagati na racionalan i efikasan način, uz primjenu savremenih tehnoloških dostignuća i znanja, kako bi se ostvarili što povoljniji ekonomski rezultati.

Ljudski potencijal i društvena infrastruktura (obrazovanje, zdravstvo, ustanove za zbrinjavanje ili pomoć određenim kategorijama stanovništva i sl. ) također su osnov za koncesionih ulaganja koja mogu doprinijeti bržem razvoju društva.

IV. Razvojni projekti Bosne i Hercegovine u funkciji eurointegracionih procesa i mogućnosti koncesionih ulaganja

Pred Bosnom i Hercegovinom u narednom srednjoročnom periodu su veliki izazovi u pogledu javnih investicija.  Koncesionarstvo kao oblik ulaganja privatnog kapitala sigurno će naći svoje mjesto u tim investicijama.

Bosna i Hercegovina nalazi se na putu euroatlantskih integracija koje, između ostalog, nameću ispunjavanje međunarodnih obaveza proisteklih iz međunarodnih sporazuma, konvencija, direktiva EC, regionalne i bilateralne saradnje sa susjednim državama, te usaglašavanje i prilagođavanje razvojno-planskih ciljeva potrebama i opredjeljenjima Evropske unije i šire međunarodne zajednice.

Bosna i Hercegovina preuzela je obaveze i odgovornost za realizaciju dugoročnih razvojno-planskih projekata koji će biti usklađeni s općim opredjeljenjima međunarodne zajednice i regiona kojem pripada.

Evropska unija definirala je politiku razvoja Transevropske mreže za transport, energetiku i komunikacije (TEN)1 i kasnijim odlukama (1692/96/EC, 1346/2001/EC) zacrtala ciljeve i prioritete integriranja nacionalnih transportnih mreža u jedinstvenu Transevropsku mrežu.  Helsinškom deklaracijom iz 1997.  Bosna i Hercegovina uključena je u Panevropsku transportnu mrežu proširenjem transportnog Koridora V granom c koja iz luke Ploče kroz Bosnu i Hercegovinu vodi do Budimpešte i spaja se s Panevropskim koridorom V.

Sporazumom iz Kyota definirani su osnovni principi zaštite okoliša i utvrđena politika budućeg razvoja koja će uvažavati definirane principe i općeprihvaćene standarde.  Ti standardi poštivat će se i prilikom budućih investiranja i prilagođavanja već izgrađene infrastrukture tim standardima.

EU kroz programe CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation-EC 2666/2000), Pakt stabilnosti (Stability Pact) i regionalne inicijative (CEI, Jadransko-jonska, SEECP) želi pružiti podršku zemljama Jugoistočne Evrope i omogućiti pristup međunarodnim finansijskim fondovima kako bi svoje razvojne programe realizirala u skladu sa zacrtanim ciljevima i direktivama EU.  Bosna i Hercegovina aktivno učestvuje u ovom procesu i očekuje finansijsku podršku i pristup razvojnim finansijskim fondovima kroz grantove i povoljne kreditne aranžmane.  Međutim, obim planiranih investicija, prema do sada urađenim studijama, sigurno će zahtijevati i angažiranje privatnog kapitala davanjem koncesija.

Bosna i Hercegovina je i u bilateralnim odnosima sa susjednim državama pokrenula veliki broj zajedničkih aktivnosti u sektorima vodoprivrede, zaštite riječnih slivova i energetike.  Sve to ukazuje na veliku potrebu angažiranja i privatnog kapitala u ove investicije davanjem koncesija.  Naročito izražene potrebe su u sektorima drumskog i željezničkog saobraćaja, energetike, cijevnog transporta, riječnog transporta, sektorima telekomunikacija, turizma, zaštite okoliša i sl.  Bosna i Hercegovina ima važan položaj u transportno-komunikacijskom sistemu južne i srednje Evrope.  Kroz region Jugoistočne Evrope prolazi šest od deset panevropskih koridora.  Prema Regionalnoj balkanskoj infrastrukturnoj studiji - REBIS (EC-CARDS Program, 2003. ) Bosna i Hercegovina se granom Vc Koridora i rutama 2a prema sjeverozapadu (Zenica-Banja Luka, Gradiška), 2b prema jugoistoku (Sarajevo-Foča-Podgorica) i 3 prema istoku (Sarajevo-Višegrad-Užice) uključuje u panevropske koridore V, VIII i X, a rijekom Savom u Panevropski koridor VII koji ide Dunavom.

Za izgradnju ove infrastrukture, koja podrazumijeva putnu mrežu, željezničku mrežu, plovnost Savom, luke kao i prateće objekte i suprastrukturu po prihvaćenim standardima EU, Bosni i Hercegovini bit će potrebna značajna finansijska sredstva.  Sa stanovišta koncesija i privatnih investicija, finansiranja ovakvih projekata veoma su zahtjevna jer je dug period povrata sredstava uz rizike u predviđanjima saobraćajnih tokova.  AZato je, osim BOT (Build-Operate-Transfer) modela, za ovakva finansiranja pogodan model tzv.  javno- privatnog partnerstva (PPP2 Public Private Partneship).

    * U željezničkom saobraćaju Bosna i Hercegovina raspolaže s ukupno 1.031 km željezničkih pruga.  Ovaj sistem saobraćaja pretrpio je velike ratne štete u periodu od 1992.  do 1995.  u vrijednosti od više stotina miliona dolara.  Danas je ovaj sistem tehnički i organizaciono nedovoljno obnovljen.  Osnovni pravci koji bi bosanskohercegovačke željeznice uveli u Panevropsku željezničku mrežu svakako je Panevropski koridor Vc (Šamac-Doboj-Sarajevo-Čapljina-Ploče); Paralela 10 (Transverzalna željeznička linija Zvornik-Tuzla- Doboj- Banjaluka-Novi Grad-Republika Hrvatska); Pravac sjever-jug (Dobrljin-Novi Grad- Bihać-Martin Brod- Knin, Republika Hrvatska) i pruga Banovići- Tuzla-Brčko.

    * U drumskom saobraćaju Bosna i Hercegovina raspolaže s oko 22.600 km kategoriziranih puteva, ali tek sa svega 20-ak km savremenih autoputeva, što neodgodivo nalaže ubrzani rad na definiranju pravaca, programiranju razvoja i pronalaženju potencijalnih partnera (koncesionara) za finansiranje i izgradnju ove mreže.  V tom smislu prioritetna je izgradnja Koridora Vc, na trasi Jadransko more-Sarajevo-Republika Hrvatska- Mađarska, kao i ruta 2a: Zenica-Banja Luka-Gradiška, 2b: Sarajevo-Foča-Podgorica i 3: Sarajevo-Višegrad-Užice.

    * U aviosaobraćaju Bosna i Hercegovina raspolaže osposobljenim i aktivnim aerodromima u Sarajevu (s godišnjim prometom od oko 300.000 putnika), Tuzli (s oko 15.000), Mostaru (s oko 15.000) i Banjoj Luci (s oko 40.000).  Međutim, stanje u pogledu prijevoznih kapaciteta nije ni blizu zadovoljavajućeg.  Interes za korištenje avioprijevoza u Bosni i Hercegovini je očigledan, pa se u narednom periodu očekuje stalno povećanje obima prijevoza, nivoa i kvaliteta prijevoznih usluga i stepena sigurnosti.  Prema predviđanjima obrađenim u Studiji Transport Master Plan u BiH (JICA 2001. ), broj putnika za 2020.  u Bosni i Hercegovini mogao bi biti oko milion i 250 hiljada, od čega bi aerodrom u Banjoj Luci imao oko 250 hiljada, u Mostaru 150 hiljada, u Tuzli 150 hiljada i Sarajevu oko 700 hiljada.  Dugoročno gledano, mogu se očekivati značajna investiranja u ove kapacitete kako bi se udovoljilo potrebama u narednom periodu, a što stvara prostor privatnim ulaganjima putem koncesija.  Strategija razvoja sistema za upravljanje zračnim saobraćajem u Bosni i Hercegovini usvojena je krajem 2005.  godine.

    * Riječni i pomorski saobraćaj u Bosni i Hercegovini odvija se preko luke Ploče u Republici Hrvatskoj, te rijekom Savom čitavom dužinom kroz BiH.  Ovaj saobraćaj koristi se gotovo isključivo za prijevoz u bazno-sirovinskom, rudarskom, energetskom i hemijskom kompleksu.  Rijeka Sava dobila je status međunarodnog značaja, a kao plovni put direktno je povezana s Panevropskim koridorom VII - rijeka Dunav.  Na Savi se nalaze i dvije značajne riječne luke (Brčko i Šamac) s već izgrađenim pretovarnim kapacitetima.  Sporazum o Savi i Dunavska konvencija otvaraju velike mogućnosti za investiranje u infrastrukturu ovog plovnog puta.

    * Poštanski i telekomunikacijski saobraćaj u Bosni i Hercegovini danas pruža zadovoljavajući obim usluga.  Pored klasičnog poštanskog saobraćaja i telekomunikacija, u upotrebi su brza pošta, mobilna telefonija, satelitska sredstva veza i internet.  Ipak, predstoji značajan posao programiranja i uvezivanja ovih sistema unutar Bosne i Hercegovine, koji je još uvijek iscjepkan.  Dinamika obnove i razvoja ovog saobraćaja kroz koncesiona davanja i konkurenciju omogućit će dostizanje evropskih i svjetskih standarda.

Elektronski mediji zahtijevaju modernizaciju prijenosne mreže RTV signala, digitalizaciju sistema i unapređenje infrastrukture, što će otvoriti dosta prostora i koncesionim ulaganjima u ovoj oblasti.

U energetskom sektoru, u skladu s Direktivama EU koje se odnose na ovaj sektor i Ugovorom o energetskoj povelji koji su potpisale zemlje Jugoistočne Evrope s EU, Bosna i Hercegovina pristupila je izradi Strategije energetike koja obuhvata planiranje razvoja ovog sektora do 2030.

Bosna i Hercegovina obavezala se da će pratiti evropska i svjetska kretanja u energetici i tako se uključiti u sistem evropske ponude i potražnje. To će zahtijevati dugoročne procese reforme, deregulacije i liberalizacije energetike u Bosni i Hercegovini koja je počela u elektroenergetskom sektoru a bit će nastavljeni i u ostalim energetskim sektorima.

Osnovna karakteristika energetskog sektora je nedovoljna istraženost rezervi i potencijala po strukturi (fosilna goriva-ugalj, nafta, prirodni plin, obnovljivi izvori-hidroenergija, geotermalna energija, energija vjetra, sunčana energija, energija biomase i dr. ) i nedovoljna razvijenost kapaciteta u pogledu proizvodnje, prijenosa, distribucije, transporta, skladištenja i tranzita kroz Bosnu i Hercegovinu.

Bosna i Hercegovina koristi hidropotencijal sa oko 2100 MW, a potencijalni kapaciteti iznose oko 4300 MW, što znači da je iskorišteno manje od 50% hidropotencijala.  Bosna i Hercegovina nema razvijenu mrežu cijevnog transporta.  Izgrađen je plinovod kojim se transportira plin od Zvornika do Sarajeva i Zenice.

Regionalno tržište prirodnog plina, čiju studiju finansira Svjetska banka, otvorit će mogućnosti za uključenje Bosne i Hercegovine u Zapadnobalkanski koridor (Western Balkan Corridor) prijenosa plina od Grčke prema Sloveniji i Austriji što bi značajno doprinijelo ukupnoj stabilizaciji energetskog sektora.

Kako se planira i izgradnja regionalnog plinovoda od sjevera prema jugu, može se zaključiti da će izgradnja ove mreže zahtijevati značajna investiranja što otvara mogućnosti i za koncesije u ovoj oblasti.

V. Društveno -ekonomski ciljevi koncesionih ulaganja

Funkcioniranje bh.  privrede u posljednjim godinama karakterizira stanje opće stagnacije, uz nepovoljne trendove u kretanju najznačajnijih ekonomskih pokazatelja, kao npr:

Prevazilaženje ovakvog stanja, uz stvaranje pretpostavki za efikasnije uključenje bh.  privrede u aktuelne procese svjetske globalizacije i uspješno integriranje zemlje u Evropsku uniju, moguće je ostvariti jedino značajnim investiranjem u podizanje novih i rekonstrukciju postojećih proizvodnih i infrastrukturnih kapaciteta, te na osnovu toga, jačanjem konkurentske sposobnosti domaće privrede na svjetskom tržištu.  Međutim, vlastita akumulacija i drugi domaći izvori finansiranja u pravcu ostvarivanja povoljnijih tokova u funkcioniranju i razvoju bh.  privrede nisu dovoljni, te je neophodno stvoriti pretpostavke za što uspješnije privlačenje i investiranje stranog kapitala u domaću privredu.

Budući da je davanje koncesija jedan od posebno pogodnih oblika investiranja stranog kapitala u domaću ekonomiju, očekuje se da će se koncesionim davanjima u Bosni i Hercegovini osigurati:

1.    povećanje društvenog brutoproizvoda - koncesiona ulaganja, u pravilu, podrazumijevaju krupnije investicione zahvate na osnovu kojih dolazi do značajnijeg porasta društvenog brutoproizvoda;

2.    povećanje nivoa zaposlenosti - što se ostvaruje novim investicijama, a čija realizacija podrazumijeva zapošljavanje nove radne snage;

3.    racionalnije korištenje obnovljivih, a posebno neobnovljivih prirodnih resursa.  U dosadašnjoj praksi nisu rijetki slučajevi nedovoljno efikasnog i nekontroliranog korištenja prirodnih resursa, a u funkciji općedruštvenog razvoja i napretka zemlje;

4.    transfer savremenih tehnologija i znanja - koncesiona ulaganja realiziraju se, u principu, uz primjenu najmodernijih tehničko-tehnoloških dostignuća, čime se ostvaruje uspješan transfer tehnologija i znanja;

5.    povećanje izvoza i pristup novim tržištima - posebno kada se koncesiona ulaganja ostvaruju u privrednim djelatnostima čiji se proizvodi mogu uspješno realizirati na stranim tržištima, kao i kada se stvaraju uvjeti za bolju povezanost domaćih privrednih subjekata sa zemljama iz okruženja;

6.    supstituciju i/ili smanjenje uvoza - što je posebno slučaj kada se koncesija realizira u proizvodnji dobara koja su deficitarna na domaćem tržištu;

7.    stabiliziranje javnog sektora - što se očituje povećanjem fiskalnih i parafiskalnih prihoda, a što je logična posljedica, tj.  rezultat svakog koncesionog investiranja;

8.    uvođenje i jačanje konkurencije - s novim investicijama, posebno onim u proizvodne kapacitete, javljaju se novi subjekti ponude, što doprinosi jačanju konkurencije na domaćem tržištu;

9.    povećanje kvaliteta i asortimana proizvoda i usluga - uvođenjem savremenih tehnologija, uz modernizaciju proizvodnih kapaciteta, te jačanjem konkurencije na tržištu, koncesiona ulaganja značajno doprinose povećanju kvaliteta i proširenju asortimana proizvoda i usluga;

10.    povećanje kreditnog ugleda zemlje kod međunarodnih razvojnih i investicionih finansijskih institucija.  Osim što doprinose stabilizaciji javnog sektora (budžeta) povećanjem fiskalnih i drugih prihoda, te time što podrazumijevaju direktno investiranje stranog kapitala u domaću privredu, koncesiona ulaganja indirektno doprinose podizanju kreditno-finansijskog ugleda zemlje;

11.    zapošljavanje domaćih proizvodnih kapaciteta, i to na osnovu angažiranja pojedinih proizvodno-uslužnih subjekata i kupovine sirovina i drugih dobara na domaćem tržištu;

12.    povećanje operativne efikasnosti uloge menadžmenta u privređivanju - što je posebno bitno u savremenim uvjetima privređivanja na svjetskom tržištu, pri čemu uloga menadžmenta postaje sve značajnija;

13.    uvođenje međunarodnih standarda u poslovanju po modelima razvijenih zemalja - a što se može uzeti kao jedan od nezaobilaznih preduvjeta za uspješan prodor na međunarodno tržište.

Osim pomenutih, po osnovu koncesionih davanja moguće je ostvariti i druge ciljeve i interese ekonomskog razvoja zemlje i njenog općedruštvenog napretka.

VI. Opći principi politike dodjele koncesija

Odluke o vrsti, predmetu i obimu koncesije, koje su u nadležnosti Bosne i Hercegovine, donosi Vijeće ministara BiH a potvrđuje ih Parlamentarna skupšina BiH.  Odluke o vrsti, predmetu i obimu koncesija koje su u nadležnosti entiteta donose entitetske vlade.

Komisija za koncesije BiH svoje nadležnosti obavlja u svojstvu Komisije za dodjelu koncesija BiH ili u svojstvu Zajedničke komisije za koncesije.  U slučaju zajedničke nadležnosti BiH i/ili FBiH i/ili RS i/ili Brčko Distrikta BiH za dodjelu koncesija, nadležni organi usaglašavaju uvjete i oblik dodjele koncesija.  Sva sporna pitanja koja nastanu u vezi s dodjelom koncesija između BiH i/ili FBiH i/ili RS i /ili Brčko Distrikta BiH rješava Zajednička komisija za koncesije.

Iz tih razloga ovaj dokument u nekim svojim dijelovima dotiče se politike koncesija, sektora i dobara nezavisno od nadležnosti za njihovu dodjelu.

    * se koncesije dodjeljuju pod jednakim uvjetima domaćim i stranim pravnim licima raspisivanjem javnog oglasa, odnosno tendera koji obavezno sadrži: opis projekta, definiciju ekonomskih i pravnih uvjeta i zahtjeva projekta, principe i metode izračunavanja naknade, iznos naknade za koncesiju i takse za učešće na tenderu, popis sredstava i imovine koja se daje na raspolaganje koncesionaru, kriterije za ocjenu ponuda za dodjelu koncesije, rok za dostavljanje ponuda, nacrt ugovora o koncesiji, poreske olakšice vezane za projekat (ako postoje), spisak potrebnih dozvola, odobrenja ili drugih ovlaštenja, kao i druge podatke koje zatraži Komisija za koncesije.

3.    Postavljanje pravnih okvira za postojeće korisnike koncesionih dobara - pravna lica, definirana Zakonom o koncesijama, koja u svojoj djelatnosti koriste prirodna bogatstva, dobra u općoj upotrebi ili obavljaju djelatnost od općeg interesa u skladu sa Zakonom o koncesijama.

4.    Dodjela po BOT modelu koncesija za infrastrukturne i druge značajne oblasti koji podrazumijeva izgradnju, rekonstrukciju i finansiranje kompletnog objekta, uređaja ili postrojenja, njegovo korištenje i predaju BiH nakon isteka ugovorenog roka.  Osim BOT modela u finansiranju projekata koji zahtijevaju dug period povrata sredstava i velike rizike u predviđanjima, mogu se koristiti i kombinirana finansiranja tzv.  javno-privatno partnerstvo (PPP-Public Private Partnership) koje podrazumijeva zajedničko ulaganje i zajednički rizik javnog sektora i privatnog kapitala.

5.    Svaki koncesioni projekat koji se odobrava mora imati urađenu studiju ekonomske opravdanosti.  Študiju ekonomske opravdanosti priprema koncedent a kod samoinicijativnih ponuda, to se može zahtijevati od koncesionara.

    Studija podrazumijeva projekat o stepenu tehničko-tehnološke, pravne i ekonomske opravdanosti koncesije, ispitivanje prirodnih uvjeta, urbanističko-tehničke mogućnosti i ograničenja, dozvole, odobrenja, saglasnosti, uticaj djelatnosti na život i zdravlje ljudi, te procjene rizika koncesionog projekta.

    Studija treba da pokaže da je koncesioni projekat samoodrživ, da donosi dobit za BiH, da se uklapa u ciljeve utvrđene ovim dokumentom, te kako utiče na pružanje usluga korisnicima i naknade koje se naplaćuju od njih.

10.    Koncesiona naknada i način njenog određivanja predmet je ugovora o koncesiji, a na osnovu utvrđenih principa i metoda izračunavanja sadržanih u javnom pozivu.  Ugovorom se utvrđuje visina, način i rokovi plaćanja koncesione naknade, a kriteriji za određivanje koncesione naknade su vrsta, kvalitet, odnosno kategorija, količina, namjena i tržišna cijena dobra od općeg interesa.  Za obavljanje određenih djelatnosti, kriteriji se utvrđuju prema tržišnim uvjetima poslovanja, roku trajanja koncesije, rizicima i očekivanom profitu.

11.    Procjena i utvrđivanje javnog interesa obuhvata ekonomsku, političku, sociološku i opću opravdanost davanja koncesije i vezana je za pojam javnog dobra.  Procjenu postojanja javnog interesa obavlja koncedent, posebno u slučajevima samoinicijativne ponude za dobivanje koncesije.

12.    Zaštita dobara koja nisu predmet koncesije i arheoloških predmeta koje koncesionar pronađe tokom radova na koncesionom području bit će definirana odredbama ugovora, a na osnovu pozitivnih zakonskih propisa i važećih odluka Vijeća ministara BiH i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

13.    Ugovor o koncesiji, nakon zakonom provedene procedure i uz saglasnost Komisije, potpisuje resorni ministar.  Ugovor ne može biti zaključen na period duži od 30 godina, a ako postoje izuzetne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koja je potreban duži vremenski period, ugovorni rok može biti produžen, ali ne može biti duži od 50 godina.  Ugovor se može i obnoviti na rok koji ne može biti duži od polovine prvobitno ugovorenog.  Sadržaj ugovora o koncesiji definiran je Zakonom o koncesijama BiH i obavezno obuhvata:

14.    Način i rok primopredaje objekata nakon isteka ugovora definiraju se ugovorom, uz obaveze koncesionara da te objekte, uređaje i postrojenja preda u stanju u kojem je moguće njihovo nesmetano korištenje i funkcioniranje.

15.    Nadzor, provjeru i praćenje cjelokupnog rada koncesionara tokom trajanja koncesionog ugovora obavljat će Komisija za koncesije BiH.

16.    Komisija za koncesije BiH uspostavit će registar svih odobrenih koncesionih ugovora u Bosni i Hercegovini.  Registar će biti uspostavljen na osnovu evidencija entitetskih i kantonalnih komisija za koncesije i Komisije za koncesije BiH, a način vođenja registra bit će propisan posebnim pravilnikom o registru koncesionih ugovora u Bosni i Hercegovini.

Za praćenje izvršenja Dokumenta o politici dodjele koncesija u BiH kao i podnošenje godišnjih izvještaja Vijeću ministara BiH, u skladu sa Zakonom, zadužena je Komisija za koncesije BiH.

Na osnovu člana 17.  st. 1.  Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02 i 56/04), ovaj dokument pripremila je Komisija za koncesije BiH a usvojen je na 109. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 21. februara 2006.